Opis proizvoda
Knjiga je svojevrstan ‘izvještaj o mojoj teti’ austrijskog istraživačkog novinara, prevoditelja i poznatog književnika Martina Pollacka (1944.-2025.), u kojem predstavlja svoja otkrića o životu i tragičnoj smrti svoje rođakinje u komunističkom koncentracijskom logoru u Sloveniji 1945. godine. Rođena je i živjela u malom štajerskom gradiću Laškom, koji je imao miješano njemačko i slovensko stanovništvo. Većina njezine rodbine bili su njemački nacionalisti, a kasnije su čak postali nacisti. Sama nije bila zainteresirana za nacionalnu politiku i podjele te je bila udana za slovenskog učitelja. Tijekom nacističkog režima (1938.-1945.) Slovenci su bili teško progonjeni, čak se u malom gradu dogodio i veliki masakr. Nakon pobjede u ratu, slovenski partizani su uzvratili deportacijama, zatvaranjima i pogubljenjima kolaboracionista, zbog čega je većina njemački govorećih stanovnika Laškog pobjegla u Austriju, koja je bila pod britanskom kontrolom. Teta je ostala u staroj obiteljskoj kući sa svojim suprugom, ali je odvedena u logor u regiji i tamo umrla. Pokopana je u obližnjoj masovnoj grobnici, njezini posmrtni ostaci kasnije nisu mogli biti identificirani, niti točan uzrok smrti. Martin Pollack predstavlja ono što je mnogo godina kasnije mogao saznati o načinu života svoje tete, političkim, nacionalnim i političkim podjelama u obitelji koja je generacijama živjela u regiji gdje se slavenska i njemačka kultura miješaju i sukobljavaju pod radikaliziranim političkim konstelacijama. Pollack također prikazuje komplicirane i spokojne tradicije svakodnevnog života u srednjoeuropskom ‘graničnom gradu’, città di frontiera, kako je Claudio Magris nazivao Trst, ali ovdje mnogo manjem i idiličnom Laškom (na njemačkom Tüffer). Knjiga sadrži nekoliko povijesnih fotografija obitelji, ali su mu lokalni istraživači i fotografije pomogli svojim arhivima. Rezultat je uzorna anatomija grada, njegove zajednice, navika i karaktera, moderni odjek Proustovog djela U potrazi za izgubljenim vremenom, koje je napisao vrli istraživač, pisac i intervjuist, vjerojatno najbolji od Egona Erwina Kischa. Žena bez groba može se smatrati i drugom knjigom Pollackove „studije slučaja“ o njegovim nacističkim precima – posebno ocu koji je bio strašan, visokorangirani krvnik SS-a – koju je objavio pod naslovom Mrtvac u bunkeru i postao međunarodno poznat. Ovo djelo važan je mikrodokument o srednjoeuropskim nacionalizmima, fašizmima i ksenofobiji.
„Jedna neupadna tetka nam pomaže da shvatimo povijest Srednje Europe. Paulinu se nikad nije spominjalo. Austrijski povjesničar Martin Pollack istražuje o toj članici obitelji koja se u 2. svjetskom ratu držala podalje od prevladavajućeg nacionalsocijalizma i — skončala tragično.“
Cord Aschenbrenner, Neue Zürcher Zeitung
„Takve se priče moraju ispričati, naglašava Martin Pollack. To si je kazao i kad je počeo pisati knjigu o ocu. Dužan sam mu prikazati činjenice, i žrtvama koje su od njega stradale. Meni je to potrebno da bih shvatio i također shvatio tko sam ja. — O Paulini Pollack prvi put govori 2014. u Kontaminiranim krajolicima, skicirajući je kao primjer mnogih onog vremena: priču iz bloodlandsa kojih je u 20. stoljeću bilo tako mnogo a o kojima se tako dugo nije moglo pisati. — Početkom 2015. prvi put je u rukama držao fotografiju svoje pratete, poput one obiteljske, snimljene u Zagrebu dvadesetih godina u nekim još sretnim danima. Kasnije je na poleđini ispod Paulininog imena netko napisao: ‘Na smrt zlostavljana od slovenskih Titovih partizana u logoru Gutenhag kod Maribora, njen grob je nepoznat!’ S Gutenhagom se misli na koncentracioni logor Hrastovec. Kad je Martin Pollack 2012. stigao na groblje Voličina, nije našao nikakve tragove, niti neku spomen-ploču.“
Gerhard Zeilinger, Der Standard
“Pollack nabraja svakodnevna ubojstva koja, kad se zbroje, daju krvoprolića. On to čini bez podizanja tona, ne skrivajući svoje intimne osjećaje, ali ne prešućujući ništa.”
Roberto Caselini
„Napeta, točna i potresna knjiga.“
Sueddeutsche Zeitung
Autor u svom posljednjem govoru:
„Mi smo potomci zločinaca. Tome moramo pogledati u oči. Inače će to beskonačno tako trajati dalje. O tome moramo pisati. Ja dolazim iz obitelji u kojoj su doslovno svi bili nacisti, tvrdi nacisti. Nikad nisu požalili zbog zločina koje su počinili, naprotiv, oni su ih opravdavali. Nekad se pitam ne bi li oni, da su poživjeli, bili zadivljeni Putinom… S povijesnim uspoređivanjima se uvijek mora biti oprezan, ali u nekim aspektima tadašnja vremena podsjećaju na sadašnja.“
Recenzije
Još nema recenzija.