Opis proizvoda
Izabrala i prevela s njemačkoga Truda Stamać
“U Waterhousa nakon prve riječi u rečenici rečenica ne teče gramatičkom logikom nego se nastavlja asocijativnim skokom spajajući različito, kojiput do groteske. I tu, kao uopće u konkretnoj poeziji, postupci konkretne poezije dokidaju svijet konkretnoga. Asocijacije su kojiput čisto zvukovne jer se u jeziku sve rimuje, veli Waterhouse. U tom jezičnom krajoliku ne postoji »ja« koje govori već se ja konstituira govorom, neprestano neprestance mijenjajući svoje očište. Doima se kao pjesništvo bez središta. Ono pita i propituje, podmećući kao odgovor novo pitanje ili dva jednakovaljana a suprotna odgovora. U dosjetljivom, prividno naivnom slogu koji bilježi stvari što ih oči vide, pridružuju se različita i suprotna polja značenja a iza njih stoje filozofski sustavi Descartesa, Leibniza i sl. Prikazujući Waterhousea Michael Fleischhacker je rekao kako je svekoliko njegovo pisanje zapravo veliko prisjećanje, nazivajući ga usput »hihoćućim metafizičarom«.” (Truda Stamać)
“Nedvojbeno, ima penjača u sama sebe. Tko
je vani? Prestati, prestati: takve dozive čuo je
svatko i mnogoput. Tko zove? Pretpostavimo, svijet
(ili nešto slično) zove. Je li svijet
glas? Da, on (ili nešto slično)
je glas. Dakle slijed zbivanja:
Prvo čuti, pa prečuti. No dozivamo li mi
imena? Da. Koja? Pa, vlastita
i, druga. Za vlastita i druga primjer:
Florijan. Molim ovdje dodati prezime: Zrak.
O, u moja se usta često penje
Florijan Zrak. Posljednje pitanje: Postoji li tišina? Da. (Gdje?
U vlastitim ili drugim ustima? To se mijenja
s nama.)”
Recenzije
Još nema recenzija.