Košarica

Customer Login

Lost password?

View your shopping cart

Knjige

tkalcic_1_web2014

Tkalčić, Živko

Pisma u Ilicu 1-3

Upit

Opis proizvoda

Zagrepčanin Živko Tkalčić (1881–1950) živio je preko trideset godina kao muzičar u Parizu i Londonu. Redovito se javljao obitelji pismima i razglednicama. Pisma koja je slao od 1908. do 1918. sačuvana su i nalaze se u vlasništvu obitelji. U ove tri knjige otisnuta su integralno i u neizmijenjenom obliku.

Upit

Recenzije

Još nema recenzija.

Budite prvi koji će recenzirati proizvod “Pisma u Ilicu 1-3”

Detalji

  • ISBN : 953-188-161-8
  • Broj stranica :
  • Uvez : meki, 13 x 20 cm
  • Izdavač : Durieux, Zagreb 2002.
  • Cijena s PDV–om : 300,00 kn / 39,28 €

O autoru

Author

Živko Tkalčić rođen je 27. 4. 1881. godine u Zagrebu, kao najstariji od četvero djece. Njegeove sestre su bile Ljubica - Amalija, koja je ostala neudata i umrla ... godine, Fanjica - Fanika, koja se kasnije udala za gimnazijskog profesora Luku Kurbanovića a umrla je ... godine, te Ruža, o čijem životu i smrti nije ostalo nikakvih podataka, osim da je umrla vrlo mlada. Živkova majka Franjica bila je rođena Kovačević i potjecala iz Hrvatskog zagorja, a otac Lavoslav Tkalčić podrijetlom je iz Samobora. Lavoslav Tkalčić bio je graditelj muzičkih instrumenata, a imao je radionicu u Ilici 47, na mjestu današnje »Obrtničke palače«. Bio je i sam glazbenik, svirao je čelo. Skolnost stolariji bila mu je, izgleda, urođena, I njegov otac Mihajlo - Živkov djed - bio je stolar. Živko Tkalčić je djetinjstvo i mladost proveo živeći u obiteljskoj kući Tkalčićevih, u prizemnici u Ilici 81. Ona je osamdesetih godina srušena, i na njenom mjestu je sagrađena zgrada za potrebe zastupnika Hrvatskog sabora. Kuća Tkalčićevih bila je sagrađena, koliko se može ustanoviti, sasvim na početku 19. stoljeća, ako ne i ranije. Kako su godine prolazile i Zagreb se izgrađivao, zgrada je postajala »nižom«, a na velikim ulaznim drvenim vratima, »haustoru«, ključanica se morala podizati sve više. U kući se živjelo patrijarhalno: roditelji, djeca i djevojka i sluga, te naučnici - »šegrti«. Iz početka nije bilo okolnih zgrada s dvorišne strane prema Kačićevoj ulici, te su tamo bili Tkalčićevi vrtovi. Hranile su se i svinje za vlastite potrebe, a suvišak povrća prodavao se na obližnjem trgu. Kasnijih godina, krajem 19. stoljeća, bila je to u Zagrebu ugledna obrtnička obitelj, a Lavoslav je niz godina bio gradski zastupnik. Zanimljivo je napomenuti da je »gradskim ocima« stajala na raspolaganju loža u kazalištu, a budući da je Živkov otac bio blago rečeno vrlo štedljiv, nije se propuštala nijedna predstava. Djeca su zarana bila vrlo zainteresirana za glazbu i kazalište, posebice operu. Postoji jedan notes Ljubičin u koji je pedantno zapisivala svaku posjećenu predstavu, sa svojim komentarima.