Jutro u Pompejima

Mile Stojić rođen je 1955. u Dragićini (Bosna i Hercegovina). On je pjesnik, esejist i prevodilac. Studij južnoslavenskih književnosti i jezika diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Do lipnja 1992. živio je u Sarajevu od pisanja i uređivanja književnih publikacija. Nakon toga je radio kao lektor na Slavističkom institutu Sveučilišta u Beču. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Hrvatskog novinarskog društva i Hrvatskog P.E.N. kluba. Dosad objavio: Lijer, jezik prašine, pjesme, (Svjetlost, Sarajevo 1977., 1981.). Umjetnost tame, pjesme, (Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.), Olovni jastuk, pjesme, (Svjetlost, Sarajevo, 1989.), Zemna svjetlost, pjesme, (Veselin Masleša, Sarajevo), Južnost, izbor pjesama, (Zadrugar, Sarajevo 1990.), Glasovi sarajevske noći, eseji, (Veselin Masleša, Sarajevo 1991.), Iza spuštenih trepavica, antologija novijeg hrvatskog pjesništva, (Svjetlost, Sarajevo, 1991.), Libreto za sviralu i strojnicu, pjesme, (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994.), Prognane elegije, pjesme, (Bosanska knjiga, Sarajevo, 1996.). Zajedno s Alijom Isakovićem sastavio je panoramu bosanske ratne književnosti na njemačkom pod naslovom In Schmerz mit Wut (Visa, Beč, 1995.). Pjesme su mu uvrštene u više antologija, kao npr. u ediciju »Književnost Bosne i Hercegovine u pedeset knjiga«. Dobitnik je Brankove nagrade Društva književnika Vojvodine i Nagrade Željezare Sisak za poeziju.