Opis proizvoda
“Ova Maroevićeva knjiga prezentira čitatelju tek šesnaest pjesama; to je nevelika knjižica od kojiih pedeset stranica, ali zato nije ništa manje važna po svom doprinosu suvremenoj hrvatskoj lirici. Maroević parafrazira čuveni whiskey, a njegova je nova poezija sva u treperenju autoreferencijalnosti, metametričnosti i narativnog govora o svome predmetu. Pjesnik često problematizira smisao svog čina pjevanja, on ne propitkuje o tradiciji stihovanja te problematizira samo formu svoje pjesme. Maroević koristi slobodni stih, tek ponekad rimuje, a pjesme su mu mahom veće dužine. Zbirka je razdijeljena na tri ciklusa, od kojih prvi, a djelomice i drugi, donosi stihove posvećene određenim imenima novije hrvatske književnosti. Tako se pjesnik obraća tragično preminulome Milanu Milišiću, zatim Antunu Šoljanu i drugima. Kad već spomenusmo ime Antuna Šoljana, treba reći da Maroevićeva lirika u mnogočemu nastavlja na tradiciju ovoga klasika i barda suvremene hrvatske književnosti. Srodan je Maroević svega devet godina starijemu kolegi po svojevrsnom veselom egzistencijalizmu, po onoj dubokoj zapitanosti za sudbinu i usud hrvatskog tla.” (Sanjin Ivandić, Novi list)
“Žena na balkonu namješta jutarnji izraz,
balkon je na istočnoj strani posivjela pročelja,
pročelje inače gleda na tvornicu Magneti Marelli.
Tesar pije pivo naslonjen na ogradu skele,
leptir bi ga poškakljao po obrazu da je ovo haiku,
no papir zamotana sendviča podrhtava na vjetru
iz pravca Naviglia. Čuvar na klupi u parku
Rotonde di via Besana prebire valjda ne latice
niti zrnca krunice već članke vlastitih prstiju.”
Recenzije
Još nema recenzija.