Čarli – Život koji traje

Opis proizvoda

Višegodišnja upornost s pokrićem u prikupljanju prisjećanja i razmišljanja o višestrukoj legendi ― igraču NK Dinama i nezaobilaznom vlasniku kultnog kafića Charlie u središtu Zagreba ― Mirku Čarliju Braunu, omogućila je Luki Tripkoviću, novinaru i autoru cijele jedne male biblioteke političkih i sportskih, što će reći društvenih svjedočanstava (Vremenske zone, Hrvatski testament, Tebi, Zagrebe, govorim, Neponovljivi Dražan Jerković, Zašto volim nogomet, Football Connexion), ostvarenje knjige Čarli ― Život koji traje. Na tragu dosadašnjih publicističkih izazova, Tripković još jednom dokazuje umijeće okupljanja onih glasova koji će o odabranoj temi znati izreći najbitnije. Stoga i to impresivno višeglasje u slučaju Mirka Brauna, popularnog Čarlija.
Bez nadglasavanja, uz nemalo humora i opće dobrohotne blagosti, četrdestak se istaknutih imena hrvatskoga društvenog života na oko dvije stotine stranica sad anegdotom, svjedočanstvom iz prve ruke, sad vicem ili malim traktatom raspričalo o čovjeku koji je za one što su ga poznavali bio sinonim gostoljubivosti i veseljem zalivenog raspoloženja. Onima pak koji će ga upoznavati listajući stranice ove monografije, koja donosi i seriju nikada objavljenih fotografija iz obiteljskog albuma, kako će se divu iz srca Zagreba poput hologramske snimke obrisi sve jasnije nazirati, dat će naslutiti osobu za koju bi voljeli da su je i uživo upoznali. I s kojom bi potom poželjeli prevaliti i dio puta.
Autor knjige Čarli – Život koji traje u uvodnom slovu prisjeća se prapočetka: »Počeli smo dogovarati knjigu o njemu, a on će, pogledavši desno-lijevo, šaptom, pričekajmo, pričekajmo, polako, ne žuri, bit će uskoro mnogo zanimljivijih događaja od mojih nogometno-ugostiteljskih iskustava.« Godina je bila 2000. Zatitrala je i Čarlijeva politička struna, te je ton koji se rađao potpisima podrške budućem hrvatskom predsjedniku – potpisima koji su pristizali i Čarlijevom zaslugom – odjeknuo znatno šire od perimetra sportsko-folklorno-gastronomskih užitaka. Nastavak je poznat. I sagledivije nam je Tripkovićevo inzistiranje na višeglasju.
Spominjući se Čarlija, među tekstovima koji slave danas sve odsutniji pogled duha dobrote, dvojica će se autora u naslovima svojih prisjećanja beskompromisno odlučiti za imenicu – idol. A netko je (strpljenje, već će nam se razotkriti) zaželio i svojevrstan Čarlijev kip slobode. Idolopoklonstvo? Kaj god!
Monografija Luke Tripkovića Čarli – Život koji traje prizvala je dobri duh Čarlijev. A protagonist mu se snagom duhovne teleportacije s veseljem i odazvao.