Tonko Maroević (Split, 1941.), hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj (najviše s talijanskog), istraživač suvremene hrvatske umjetnosti, autor niza monografija o hrvatskim slikarima, likovni i književni kritičar. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti te doktorirao temom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas. Uz brojne tekstove u periodici, predgovore likovnim monografijama i katalozima objavio je i knjige: Primjeri (1965.); Polje mogućega (1969.); Nives Kavurić-Kurtović (1986.); Ivan Lacković Croata (1987.); Zrcalo adrijsko (1987.); Sonetna struka (1992.); Četveroručno (1992.); Black&light (1995.); Zlatko Kauzlarić Atač (1996.); Antun Zuppa (2000.); Zlatko Šimunović (2001.); Antun Babić (2002.); Borgesov čitatelj (2005.). Radio je kao znanstveni savjetnik na Institutu za povijest umjetnosti i profesor katedre povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Dobitnik brojnih nagrada i priznanja. Bio je redovni član HAZU-a. Preminuo je 2020. godine.