Rijeke i mjesečine

Product Description

Poezija Slađana Lipovca uronjena je u suvremenost na koju se organski nadovezuje autorovo zanimanje za krajolik, kao motiv u pisanju, kao vid iskaza, ali i kao način samopromatranja lirskog subjekta, jer taj subjekt, po autoru, ne postoji sam po sebi, nego se ostvaruje u određenoj interakciji i u određenom prostoru. Na tragu duboke suživljenosti s krajolikom, ovdje se ta problematika proširuje i produbljuje, koncentrirajući se na tijelo bačeno u prostor, odnosno na različita tijela u različitim prostorima: u netaknutim dijelovima prirode, u prirodi koju čovjek svojim djelovanjem preoblikuje i mijenja, u gradskim kvartovima. Opisi neposrednog okoliša dani su u iskazu u množini kao neodređenom govornom licu, kako bi se stekao dojam općenitosti, “ono što bi vrijedilo za sve”. Izrazi, parafraze i citati iz poezije i proze stoga su po brojnosti i poetičkoj namjeri ravnopravni onima iz matematike, fizike, teorije kaosa… Ova poezija smjera učestvovati u određenom načinu gledanja/razumijevanja svijeta kojega opisuje, kao složenog sustava koji je u stalnom procesu, kretanju, promjeni, kako bi se potom sklopila određena slika o suvremenom čovjeku koji se “neprestance kreće, putuje, živi na putu, između mjesta i bez čvrstih koordinata”. Tomu u poetičkom smislu služe i posebna razmještanja riječi u stihovima, učestala opkoračenja, kao i specifičan ritam pjesama. A iz toga onda proizlazi i struktura zbirke, u kojoj sve pjesme nastoje opisati jednu cjelinu, cjelinu suvremenog tijela u pokretu. (Miloš Đurđević)

Editor Miloš Đurđević