Product Description
Translated by Morana Čale Knežević
Illustrated by Zlatan Vrkljan
Kritika je u Mascionijevu stihotvorstvu često isticala erudiciju, bogatstvo kulturnih reminiscencija, pomno poznavanje talijanskih i europskih književnih i filozofskih klasika, te poglavito bliskost pjesništvu velikih talijanskih autora dvadesetog stoljeća. Unutar te obitelji pjesničkih opusa, s kojom Mascionijeva poezija vodi stalan razgovor, dao bi se razabrati poseban odvjetak što ga tvori motivska okomica lirske faune, potomstva Leopardijeva modrokosa – od Sabine koze, mačkice i junice, ili pak crvendaća (koji, umjesto sa sebi sličnima, prijateljuje s kosom), Cardarellijevih galebova, preko Bellintanijevih lastavica i Cataffijeve ševe, do znamenite Montaleove zbirke crvića, cvrčaka, zrikavaca, guštera, leptira, šišmiša, tetrijeba, svizaca, gavrana, galebova, roda i deva, među kojima caruje jegulja, pjesniku i njegovu sugovorniku sestra po mukotrpnom pridizanju, «iskrica koja kaže/sve započinje kad čini se da sve/pougljenjuje». To su lirska braća i sestre Mascioniju i njegovim žabama, supatnicama s kojima se pjesnik kupa u istoj kaljuži rasplinutih obmana i nezadovoljene znatiželje, pun ljubavi i nujne samoporuge poredeći svoj glas s njihovim klokotom, kreketom i blebetom… Pjesnik – djetinjski i ljubavnički, nepripitomljeni, metonimično živinski svat u čovjeku-kentauru – nikad ne zaboravlja dječački polet, strast za znanjem, žeđ za drugim, pa makar koliko puta odgovori iznevjerili njegovu ljubopitljivost….
Reviews
There are no reviews yet.