Zacijelo bi malo ljudi proturječilo konstataciji da je godina počela gadno. Dok se pošast preko drugih država približavala i nama, podijelili smo se na paničare i negatore, nesreću je naposljetku dočekavši više–manje spremni. Nevolja je zadesila i nas u Durieuxu pa zato proljetni broj Fantoma slobode izlazi ovako kasno.
Iz njega ćete doznati da zadarski autor Želimir Periš donosi dobre vijesti: piše novi roman. Nakon romana Mima i kvadratura duga te Mima i vaše kćeri, kojima se etablirao kao jedan od važnijih suvremenih romanopisaca u Hrvatskoj, ne sumnjamo da će i novi roman biti odličan. Kao teaser pročitajte ulomak iz rukopisa »Nevjesta kostonoga«, duhovite proze u kojoj Periš rastače žanr pastorale, tradicionalni okvir za pisanje o ljubavi, da bi prokazao prave, nimalo viteške obrasce patrijarhalnog ponašanja, odnosno, udvaranja djevojkama.
»Grafitna podmornica«, pripovijetka Svena Popovića, autora dviju knjiga pripovjedne proze, ispričana u drugom licu, tematizira razvoj odnosa dvoje mladih ljudi i kušnju na koju je stavljen. Pripovijedanje se ističe po izuzetno domišljatoj figurativnosti i jezičnim rješenjima. Ono je istovremeno neobavezno, ali jasno je da je u njega uloženo puno rada i ljubavi.
Slijedi duhovita nadrealistička proza Miljana Milanovića aleatorne prirode kod koje čitatelj ne zna na što može računati jer narativna logika na prvi pogled ne postoji. Budući da je priča ispripovijedana u prvom licu, moguće ju je tumačiti kao san, ludilo pripovjedača ili njegova drogiranost. Pažljivijim čitanjem uočit ćemo cikličko kretanje radnje. Na primjer, jedan od likova u priči na početku je mrtav; on ustaje iz mrtvih da bi na kraju priče ponovno poginuo. Znači li u tom slučaju išta njegova pogibija ili se događaji ponavljaju, a vrijeme ide u krug kao na satu?
Od dviju kratkih priča Borisa Škifića koje ovjde objavljujemo, prva je o obrazovanim ljudima bez posla i bez nade da će ga naći te siromasima koji se prehranjuju popravkom kišobrana. Tu u tom momentu fizičkog susreta oni se susreću i u svojoj bliskosti — obrazovan s diplomom i zacijelo neobrazovan na istom su položaju ekonomske ljestvice. Druga je priča o svijetu sasvim suprotnom, svijetu kojem materijalno ništa nedostaje, a duhovne potrebe namiruju sjećanja.
Novosadski pjesnik i urednik Alen Bešić piše o prirodi fotografije, bergerovski, kako se vađenjem slike iz konteksta, njezinim diskontinuitetom stvara višeznačnost. Jer ne videći kontekst možemo doći do sasvim pogrešnog zaključka. Bešić kao ilustraciju prilaže nekoliko fotografija pokazujući pritom i kako se povijest ponavlja uvijek i nezaustavljivo, bez smisla za originalnost i bez empatije.
Kragujevčanka Ivana Maksić, autorica četiriju zbirki pjesama, donosi fragmentarne zapise o ljubavi, pisanim i nepisanim običajima, djelićima života koji metonimijski sugeriraju nešto drugo, poput implicitne naznake da se nikad neće vjenčati jer se nikako ne uspijeva uvući u majčinu vjenčanicu. Zapisi su aforistički, vispreni i začinjeni trpkim humorom.
U ovom broju možete pročitati i četiri pjesme talentiranog mladog pjesnika Bonislava Kamenjaševića pred kojim je, sudeći prema pjesmama objavljenima u drugim publikacijama, blistava karijera.
Ovdje objavljena poezija poznatog crnogorskog proziasta i pjesnika Ðorđa Šćepovića kroz figurativan izričaj tematizira ono što čovjeka čini autentičnim i posebnim među drugim jedinkama. Šćepović piše o čaroliji majki koje u najtežim vremenima mogu pripraviti obrok bez ijednog sastojka, o snazi tišine i snazi govora, o dijelovima nas samih koji su važni za individualnost i ličnost, poput jezika i rodne kuće. Identitarni oslonci u ovim pjesmama poprimaju drukčiji, bajkovitiji i višeznačniji oblik.
Vanda Petanjek iz Čakovca piše pjesme o muško–ženskim ljubavnim odnosima. Njen je izraz pun zakučaste metaforike, ali je izravan i konkretan. Poezija joj je čvrsta, smjela i nabijena ironijom pa čitatelj dobija osjećaj da s lirskim subjektima Vande Petanjek nema šale.
U poeziji beogradske likovne umjetnice i prozaistice Milice Vučković vlada primat sadržajnost nad ritmom. To bi možda bilo obeshrabrujuće kad ta sadržajnost ne bi bila prožeta humorom i ludilom jednog izmještenog subjekta. Vučkovič kreira opsesivan i prilično trapav subjekt koji govori o strahu od smrti i od usamljenosti te o nezadovoljstvu životom/svijetom. To se zanovijetanje može činiti razmaženim, no zapravo je konstitutivan dio svakoga od nas. Dobar primjer toga nezadovoljstva su duhovite pjesme »Portret« i »Nepar«, sastavljene od nasumičnih referenci o sebi koje djeluju kao pomaknut opis za profil na Tinderu. Kada u jednoj od pjesama subjekt nabraja svoje dosadašnje reinkarnacije, jasno je da tu nema nijednog života koji je bio ugodan ili lagodan. Jasno je, zapravo, da nema ni nade da se takav pojavi, ali Vučković u tome pronalazi posebnost, zanimljivost i ljepotu jer im svima pristupa s humorom, ali bez cinizma.
Snježana Vračar Mihelač šokira svojim ispovjednim pjesmama, gurajući nam naš ružni dio povijesti u lice. Državotvorna politika bila je i ostala da se s tih činjenica, najblaže rečeno, skreće pogled. No upravo zato što nismo usvojili taj dio svoje povijesti, suočili se s njime, on nas nastavlja šokirati brutalnošću i nedostatkom empatije. Tako i ova poezija čitatelja sjajno bode baš tamo gdje mu je najneugodnije.
Putopis Jelene Lešaje vodi nas u Finsku. Autorica pripovijeda o doživljajima i dojmovima iz Helsinkija te s okolnih otoka, o promišljanjima o finskom jeziku i arhitekturi. Naoko ona ne daje upute za tumačenje viđenog, ali ispod tog ravnodušnog površinskog sloja nazrijevaju se orijentiri za humanost i toleranciju.
Dramska teoretičarka i redateljica Rajna Racz nudi freudovsko tumačenje Ibsenove drame Rosmersholm. Ta je drama sa svojim sablastima iz prošlosti vrlo pogodna za psihoanalitička čitanja, što je prepoznao i sam Freud kada je pisao o njoj. Racz pak proširuje i produbljuje Freudovo tumačenje dodajući vlastite uvide.
U likovnoj rubrici Kontejner Branko Franceschi upoznaje nas s projektom Viktora Daldona Kolpomorto, multidisciplinarnu instalaciju kojom umjetnik prikazuje mračnu stranu života i umjetnosti na hrvatskom obalnom području.
Autori u ovom broju
Želimir Periš rođen je u Zadru 1975. U četiri godine objavio je četiri knjige: zbirku priča Mučenice (2013.); romane Mima i kvadratura duga (2014.) i Mima i vaše kćeri (2015.); i zbirku pjesama x (2016.). Iduće četiri godine pisao je Mladenku kostonogu koja će na sunce 2020. Dobio je nekoliko relevantnih nagrada za priče, bio je u finalu nagrade za najbolji roman godine, tekstovi su mu više puta adaptirani za kazališne predstave. Vodio je književni festival Kalibar bestival, radionice pisanja OtPis, udrugu pisaca ZaPis i sudjelovao u nizu književnih događanja i inicijativa u Zadru i oko njega.
Sven Popović rođen je 1989. u Zagrebu. Diplomirao komparativnu književnost te engleski jezik i književnost i amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Književni prvijenac Nebo u kaljuži (Meandarmedia) objavljuje 2015. Roman, Uvjerljivo drugi (Fraktura) izlazi 2018. Jedan je od osnivača »TKO ČITA?«, programa namijenjenog promociji mladih autora. Priče su mu uvrštene u Best European Fiction 2017 (Dalkey Archive Press) i prevedene na engleski, njemački, poljski, katalonski i rumunjski.
Miljan Milanović rođen je 1982. godine u Zaječaru. Fasciniran je istraživanjima u oblasti umjetne inteligencije i kreativnošću strojeva. Više se ne bavi muzikom. Jedri i spravlja destilate vrhunske kvalitete. Objavio je zbirke priča Bending, 2010. i Produžetak vrste, 2019. Povremeno objavljuje po književnim časopisima.
Boris Škifić objavio je roman Priča o četiri čempresa i zbirke priča, Let leptira i Od jutra do sutra/Adios amigos.
Alen Bešić rođen je 1975., u Bihaću, u Bosni i Hercegovini. Diplomirao je na Odseku za srpsku književnost i jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Objavio je četiri knjige poezije: U filigranu rez (1999.), Način dima (2004.), Golo srce (2012.), za koju je dobio nagrade »Branko Miljković« i »Risto Ratković«, te Hronika sitnica: izabrane pjesme (2014.), kao i dve knjige izabranih književnih kritika i eseja: Lavirinti čitanja (2006.) i Neponovljivi obrazac (2012). Preveo je s engleskog jezika knjige Jean Rhys, Jamaice Kincaid, Annie Proulx, Johna Fowlesa i drugih. Pjesme su mu prevođene na njemački, engleski, francuski, ruski, makedonski, mađarski, rumunjski, španjolski i slovenski jezik. Radi kao urednik časopisa za književnost i teoriju Polja, a od 2012. i kao urednik izdavačke djelatnosti Kulturnog centra Novog Sada.
Ivana Maksić (1984.) piše poeziju, crtice, eseje i prevodi s engleskog jezika. Objavila je knjige poezije O telo tvori me (2011.), Izvan komunikacije (2013.), La mia paura di essere schiava (2014.) i chap–book Jaz sem tvoj propagandni film (2018.). Poezija joj je zastupljena u antologijama i zbornicima: Van, tu: free (2012.), RESTART (2014.), Meko tkivo (2015.), Ovo nije dom — pesnikinje o migraciji (2017.), Koordinate (IGNOR, 2018.), POLIP International (2018.) i u magazinu Recours au Poème. Sudjelovala je na međunarodnim festivalima poezije u Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj i na Kosovu. Uredila je Zbornik poezije socijalne tematike Do zuba u vremenu (2014.) i regionalni zbornik socijalne i angažirane poezije REZ (2016.). Bila je glavna je urednica novina MAMAC. Predaje engleski jezik.
Đorđe Šćepovićje rođen 1983. godine u Titogradu. Diplomirao je na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Laureat je Pivskih večeri poezije (2004.) i Festivala jugoslovenske poezije mladih u Vrbasu (2005.). Objavio knjige poezije: Provincije spasa (2004.), Molitva za Judu (2004.), Par riječi o strahu (2005.), Apostol iz bloka A (2006.), Triput reci metropola i nahrani ptice slovima (2009.), Dok crtah mapu svojih putovanja (2016.), Prije objave (2017.) i Doba (2018.) te knjigu kratke proze Gozba (2019.). Zastupljen je u više zbornika i panorama poezije. Poezija mu je prevođena na engleski, mađarski i slovenski jezik. Jedan je od osnivača i urednika časopisa za književnost i kulturu Script. Živi u Podgorici.
Vanda Petanjek rođena je 1978. godine u Čakovcu. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku. Pjesme su joj objavljene u časopisima Poezija, Polja i Tema, na književnim internetskim portalima te na Trećem programu Hrvatskog radija. Pjesme prevedene na engleski jezik objavljene su u časopisu Live Encounters. Živi i radi u Zagrebu.
Milica Vučković rođena je 1989. u Beogradu. Završila je Fakultet primenjenih umetnosti na kojem trenutno priprema doktorski rad. Godine 2014. objavljena joj je zbirka kratkih priča Roj. Na regionalnom natječaju Biber 2017. osvojila je prvu nagradu. Njen prvi roman, Boldvin, izašao je 2019.
Bonislav Kamenjašević (1988., Gradačac, BiH) studirao je filozofiju, diplomirao kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je pjesme u časopisima Ka/Os, Jat, Forum i Republika, na Kultipraktiku, u zborniku Rukopisa. Stručne i znanstvene priloge objavljivao u zbornicima sa znanstvenih skupova. Kritike objavljivao u Vijencu te na portalima Ziher i Arteist. Radi u Nakladi Ljevak.
Snježana Vračar Mihelač rođena je u Puli. Studirala je ekonomiju. Uređivala je časopis Enter–net, piše marketinške i autorske tekstove, te prevodi. Odnedavno svoju literarnu kreativnost materijalizira u poeziju i prozu. Radove je objavila u zinu Monstruma, na portalu Strane, u časopisu Kvaka, a u okviru literarnih radionica njene su pjesme i priča objavljene u višejezičnom zborniku Biće bolje / Bo že. Rukopis Visoke vode pohvaljen je od strane Prosudbenog povjerenstva Književne nagrade Drago Gervais za 2019. godinu.
Jelena Lešaja je rođena u Zagrebu 1977. godine. Studirala je filozofiju, sociologiju i bibliotekarstvo. Radi u Hrvatskoj knjižnici za slijepe. Putopisnu prozu objavljuje u zvučnom časopisu Znanost i umjetnost, časopisu Riječi te na portalima i društvenim mrežama. Na natječaju metaFORA je pričom »Uho« 2015. godine osvojila drugo mjesto. Tekst »Amerika, službeno« je 2017. godine uvršten u finale za Nagradu »Dijana Klarić«. Pohađala je radionicu kratke priče CeKaPe–a.
Rajna Racz rođena je 1997. u Zagrebu. Trenutno studira Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Kazališnu i radijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radila je kao novinarka na portalu Ziher.hr u području izvedbenih umjetnosti te profesionalna debatantica u emisiji Ni da ni ne koja se emitira na Hrvatskoj radioteleviziji. Dosad je bila asistentica režije na brojnim predstavama, kao što su Eichmann u Jeruzalemu u režiji Jerneja Lorencija u Zagrebačkom kazalištu mladih (2019) i Tko se boji Virginije Woolf? u režiji Lenke Udovički u produkciji Teatra Ulysses teatra (srpanj, 2019). Godine 2018. režira performativnu izložbu u muzeju Mimara, Slavenska mitologija s kojom je sudjelovala i na Prague Quadrennial. U sklopu Akademije dramske umjetnosti režirala je predstavu Ona je samo došla telefonirati, prema motivima iz zbirke pripovijetki Dvanaest hodočasnika Gabriela Garcije Marqueza, a prema vlastitoj adaptaciji. Predstava je izvedena na međunarodnom kazališnom festivalu — Setkani Festival u Češkoj (travanj 2019), Fist Festival u Srbiji (svibanj 2019) i Vilnius International University Theatre forum u Litvi (svibanj 2019). Njena druga predstava Razmeđe podneva Paula Claudela izvedena je u lipnju 2019. godine u Teatru &td kao suradnja Akademije dramske umjetnosti i kazališta. Performerica je u performansu Time is out of joint — ispisivanje antifašističke poezije u režiji Olivera Frljića te u performansu Usmeni spomenik u režiji Anice Tomić i Queer udruge Domino (2019).
Broj je uredila Ivana Rogar
Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Grada Zagreba
