Dvorac u Romagni

Opis proizvoda

U središtu radnje romana nalazi se mladić, koji na izletu u renesansni dvorac u Italiji godine 1995. susreće redovnika, podrijetlom s otoka Raba. U njegovim pričama pronalazi svijet koji je odlazeći u stranu zemlju želio zaboraviti. Redovnikovo pripovijedanje obuhvaća sudbinu, pjesništvo i ljubav renesansnog pjesnika Enza Streccija, ali i burna zbivanja na otoku Rabu nakon Drugog svjetskog rata. Sudbine kojih se prisjeća redovnik čitaju se u jednom dahu.

“Dvije ljubavne priče, zapletene u burna politička zbivanja, jedna određena padom Lombardije pod vlast Habsburgovaca 1535, a druga informbiroovskim zavrzlamama što su obilježile našu ne tako davnu prošlost, pronalaze zajedničku nit u onome što nazivamo stalnim mjestom ljubavnoga romana – zabranjena ljubav.
Priče o zabranjenim ljubavima teku usporedo, sudbine aktera priče dotiču se, preklapaju, no ipak nisu iste. Priča o strasnoj vezi renesansnog pjesnika Enza Streccija s gospom Catarinom, suprugom uglednog vlastelina Francesca Mardija, pod čiji se krov sklonio ne bi li izbjegao posljedice političkih previranja u svojoj domovini, klasična je ljubavna priča koja svoj neslavni kraj duguje ljubomori, izdaji i osveti.
Ona druga, smještena u otočkome gradiću Rabu, u vrijeme kad su progonitelji preko noći mijenjali »svete ciljeve« za koje se bore, ali ne i žrtve, oslobođena je pak privatne izdaje, no opterećena bremenom ideoloških zabrana, pogubnijih od svake ljubomorne družice i nelojalnoga sluge. Vještim pripovijedanjem, Igor Štiks umješno plete obje priče, ocrtavajući s podjednakim pripovjedačkim darom jastvo onih koji se odupiru političkim imperativima, što su diktirali štošta, pa čak i izbor onoga s kime ćete podijeliti najintimnije riječi i izmijeniti tjelesne sokove, naglašavajući neponovljivost svake pojedinačne ljubavne priče. Odličan prvi roman.” 0(Playboy, listopad 2000.)

“Kad se ljeti krene starim putem iz Riminija, tamo gore prema Cesenni, može se osjetiti kako se hrastova šuma pretvara u ugodan i tvrd kišobran za tešku jaru. Nakon desetak kilometara vijugave ceste gore se na brdu, u koje se put spiralno usijeca, već nazire Castello Mardi. Na popodnevnom suncu bliješte njegovi krovovi te se čini kao da je krivo srastao s primirenom okolicom. Dođeš li do njega, pružit će ti se prilika da promotriš nadaleko poznate freske i izbliza osmotriš svu ljepotu ranorenesansnog graditeljskog umijeća. Moći ćeš se također spustiti niz dvjesto trinaest stepenica u podrum u kojemu je, čekajući smrt, teške dane proveo Enzo Strecci, taj velikan renesansne književnosti, glavni razlog zbog kojeg sam odlučio posjetiti dvorac Mardi.”