ERIK STINUS (1934.–2009.), danski pjesnik, romanopisac, putopisac i prevoditelj, njegova žena Sara Mathai Stinus porijeklom iz Indije također je bila spisateljica, što odmah daje naslutiti da je njegov vidokrug posezao izvan granica Danske. To se može reći za zemlje, krajolike kao i za ljude, koji nisu nužno njegovi susjedi. Još u mladosti putovanja i književnost su ga više privlačili nego škola, pa se uposlio na jednom brodu danske trgovačke mornarice, da bi zadovoljio tu svoju želju. No ipak se vratio školi, te je diplomiravši na Pedagoškom fakultetu u Kopenhagenu nekoliko godina radio kao učitelj.
U starijim godinama, nije se zadovoljavao dugim prugama i kratkim boravcima, nego je No nikada nije napustio upoznavanje svijeta, te je proputovao mnoge zemlje Europe, Azije, Afrike, te je duže boravio u Latinskoj Americi, Indiji i Tanzaniji. .
Od 1954. objavljuje pjesme, pripovijetke, članke i prijevode u danskim i stranim časopisima, te uređuje emisije na danskom radiju. Među objavljenim djelima su dvadeset četiri knjiga pjesama, tri zbirke pripovjedaka, četiri putopisa, dva romana i jedna knjiga o Indiji, koja prikazuje njenu povijest i kulturu. Sudjelovao je na mnogim međunarodnim susretima pjesnika, pa tako i u Zagrebu na festivalu Književnost uživo / Literature Live 2007. godine, uz koju prigodu je tiskano festivalsko izdanje njegovih pjesama s izvornikom i prijevodom. Nekoliko je pjesama objavila je izdavačka kuća Meandar u svom časopisu.
Erik Stinus je dobitnik više važnih danskih nagrada, a pjesme su mu prevedene na mnoge strane jezike i objavljenje u stranim antologijama. On sam je na danski preveo neka djela Bertolda Brechta, Seana O’Caseya, Nazima Hikmeta, R.K. Narayana, Kemala Özera i drugih.
Zahvaljujući pjevnosti Stinusove poezije više mu je pjesama uglazbljeno i snimljeno s poznatim danskim izvođačima na CD, na kojima i sam često sudjeluje kao izvođač. Kritičari smatraju da se baš tom osobinom njegova poezija posebno ističe u danskoj lirici.
Tema Stinusovog pjesničkog rada obuhvaća njegova iskustva sa zemljom i ljudima, te se u njima osjeća se srodnost s pjesnicima poput Pabla Nerude i Nazima Hikmeta, kojem je posvetio jednu pjesmu. S Nerudom je, kao i s danskim pjesnikom Ivanom Malinowskim izdao zbirku pjesama 1975. Nazima Hikmeta, komu je posvetio je jednu pjesmu. 1970-ih i i 80-ih godina istražuje povijesne krajolike i mogućnosti drugačijih identifikacija i doživljaja. No Stinus živi i u sadašnjem trenutku i događanjima koja ga obilježavaju, a često kako se ogledaju u medijima. I premda je Stinus socijalno angažiran pjesnik, mnoge su mu pjesme osobne, osjećajne, čista lirika koja odražava radost življenja na zemlji. Bogatstvo krajolika, biljaka i životinja, te ljudi sa svih strana svijeta kao i svih društvenih skupina i dobi daju njegovoj poeziji, ali i prozi životnost, koju nam približava slikovitim i kako je već rečeno, pjevnim stihom.
O tom rasponu koji zaokuplja Stinusa govore, primjerice, i naslovi samo dviju od kasnijih zbirki pjesama Kutovi domovine (Hjemlandhjørner, 1996) i Konferencija na stranom planetu (Konference på fremmed planet 2003), gdje se kroz bogatstvo detalja, na jednostavan način govori o svakodnevici, pojedinačnim sudbinama običnih ljudi, onih kojima nije dana moć da upravljaju drugima. Dok na nebu gleda jato ptica selica, sjeti se i drugih crnih jata, ali kroz njegovu se poeziju uvijek nazire neki mogući drugačiji svijet, kao u pjesmi gdje kaže »Draga budućnosti, gdjegod bila, vozi oprezno i sretno stigni kući...... S bogovima i zastavama ili bez njih: Idi u miru.«
U posljednjem romanu Matumaini (2008), svojim karakteristično istančanim razumijevanjem različitih ljudi pruža šarenu sliku stanovnika jednog grada u Tanzaniji, pokraj Viktorijinog jezera. Širok raspon stalnih domaćih stanovnika s nizom stranaca od Indije do Engleske, inženjera, poslovnih ljudi, birokrata i misionara, stvara ne samo sliku zemlje u razvoju, nego i mnogih drugih sredina koje su sve s njom povezane. Na nekin je način i zbirka pjesama pod naslovom Febertoget - Vlak u vrućici, takva pletenica, koja povezuje krajeve i ljude Južne Amerike, Europe, osobito Danske, sve do dalekog istoka, posebice Indije. Vlak putuje oko svijeta ne propuštajući danske prilike i motive. Ovdje, međutim susrećemo i likove iz književnosti i povijesti, ali i suvremenog čovjeka s ulice, kako Danca tako i pridošlicu. (Dora Maček)
Recenzije
Još nema recenzija.