Opis proizvoda
“Po svom, pak, javnom djelovanju, ona je pjesnikinja, esejistica i teoretičarka književnosti – ne nužno upravo tim redoslijedom. Nakon što je još 2000. godine pozornost i šire javnosti privukla svojom nevelikom, ali iznimno zanimljivom i pristupačnom zbirkom eseja »Dvadeseto stoljeće u retrovizoru«, prije par mjeseci ponovno se oglasila jednim podebljim ukoričenim radom. Ovaj put riječ je o esejima okupljenima pod zajedničkim intrigantnim nazivnikom »Muška moderna i ženska postmoderna – rađanje virtualnog doba«. Nešto ranije, lani u Americi je objavljen engleski prijevod njenih dvaju ranijih poetskih radova: »Urlik Amerike« i »Palindromska apokalipsa«. Raspon tema koje ove autorica zahvaća u svom znanstvenom, esejističkom i književnom radu iznimno je širok, te obuhvaća teme poput rodnih stereotipa, nacionalnih identiteta, feminizma i postfeminizma, fenomenologije suvremene kulture i još mnogih drugih.
Jedna od Vaših, vječnih tema, jesu i identiteti. Sudeći prema onome što smo sve upravo nabrojali, čini se kako ih i sami imate jako puno. Je li možda nešto propušteno? Ili, konkretnije, na koji način Vi sami sebe identificirate?
Nitko nema samo jedan identitet. Čovjek je mala mreža svih identiteta – ja sam majka, supruga, profesorica, pa zašto onda ne bih bila i na kulturnom planu malo raspršena. Meni to posve odgovara kao osobi – dakle, mogu sasvim normalno i lijepo spojiti sve te identitete. Radujem se što nisam monolitna i vrlo se ugodno osjećam u svakom od njih.
Osnovna teza Vaše najnovije knjige, jest da je moderna »muška«, a postmoderna »ženska«. Što, prema Vama, čini ta razdoblja »muškim«, odnosno »ženskim«?
U ovoj sam knjizi inzistirala na razlici između spolnog, odnosno biološkog identiteta i kulturnog identiteta. Mogu to odmah prikazati na jednom malom primjeru. Kad se dijete rodi, upišemo ga odmah po biološkom spolu kao muško ili žensko. Ali, čim otrčimo u dućan, pa kupimo za djevojčice sve u roza, a za dječake sve u plavom, tada smo već konstruirali njihov identitet. To ide i dalje – curicama kupimo bebe i damo im maminu šminku, a dječacima pištolje i automobile. Dakle, time već konstruiramo rodni identitet, a ono što sam stavila u naslov su upravo rodni identiteti. Nisam inzistirala na biološkim, ontološkim ljudskim identitetima, nego na tim slikama, predodžbama, pa čak i stereotipima – kako muškarce i žene doživljavamo, i kako smo ih, zapravo, proizveli u kulturi. Po tome je i moderna »muška«, a postmoderna »ženska«. Možda je to i marketinška strategija – da u ovom društvu, koje više ili uopće ne čita, ili čita stihijski, nekoga provociram i privučem da vidi što bi to bilo. Htjela sam iz te pomalo zaigrane perspektive vidjeti kakva je bila moderna, a kakva postmoderna kultura, te u kojoj kulturi mi zapravo danas živimo.
(…)
Kad već govorimo o Vašem pjesništvu, kako danas gledate na svoj »Urlik Amerike« i »Palindromsku apokalipsu«, djela napisana 1981., odnosno 1993., a u engleskom prijevodu objavljene 2005.? Bismo li, recimo, »Palindromsku apokalipsu«, koja na simboličan način obuhvaća svjetsku povijest od Oktobarske revolucije od bombardiranja Zagreba mogli smatrati svojevrsnom pjesničkom pretečom esejističkog »Dvadesetog stoljeća u retrovizoru«? I, isto tako, nije li »Muška moderna i ženska postmoderna« zapravo nekakav odjek tema koje su već naznačene i u »Urliku Amerike«?
Tu bi se moglo reći da, uza sve svoje raspršene identitete, ipak imam i neko središte ili ono što bi Bahtin nazvao ontološkom minutom, a to je da me silno zanima moderna i postmoderna kultura, odnosno povijest kulture. To me uvijek zanimalo – nikad nisam bila lirska pjesnikinja, nego su ovo sve, klasično govoreći, poeme. U nijma šire zahvaćam povijest, ali na pomalo zaigran način, koji na kraju ispada jako ozbiljan. Jer, ta je moja poema pisana 1981., ali je, po tom palindromskom principu, predvidjela bombardiranje Zagreba 1991. Ta je 1991. jedina palindromska godina u 20. stoljeću – čita se jednako s obje strane. I sama sam se zaprepastila kad sam vidjela da se moja poema realizira. Prevođenje je dugo trajalo, ali je izdavač osjetio da je to zanimljivo za američko tržište, jer je »Urlik Amerike« ispao »American Scream« – dakle, jedna igra s »American Dream«. I kao da je cijela ova globalizacija i današnji položaj Amerike najednom, post festum prikazan.
(…)
(Intervju je emitiran 09.02.2006. u emisiji »Kulturni intervju« Radija 101)
Recenzije
Još nema recenzija.