Košarica

Customer Login

Lost password?

View your shopping cart

Knjige

BALKAN_TRANZIT_web2014

Maspero, François

Balkan-tranzit

Upit

Opis proizvoda

Fotografije Klavdij Sluban

S francuskoga prevela Ana Prpić

Sadržaj: ZEMLJA ORLOVA: Zahrđalost Drača; Povratak unatrag: sastanak u Tirani; Korçe: uspomene na jednu francusku gimnaziju • ODISEJEV POGLED: Jedna noć u Florini; Makedonsko sunce; Povratak unatrag: Sarajevska bilježnica; Uhode u Bitoli; Sveti Arhanđeli; Skopje pod udarcem blikade; Tjeskoba u Tetovu • ZEMLJA BEZ OSMJEHA: Bugarski glasovi… i francuski; Philippopoli–Plovdiv; Crno more; Sveti četverokut; Most prijateljstva • RUMUNJSKI KRAJOLIK NAKON ZIME: Zalaz sunca na delti.


Dijelovi razgovora između Rade Dragojevića i Françoisa Masperoa, Novi list, 4. 10. 1999.

Mnogi su se francuski intelektualci angažirali u balkanskim ratovima poput  Alaina Finkielkrauta u Hrvatskoj ili Levyja u BiH. Svi su, u smislu angažmana, nastupali kao da su Sartreovi učenici. Kako to tumačite i gdje je vaše mjesto među njima?
Sartre je u tom smislu doista moj veliki učitelj. Ali ovi filozofi koje ste spomenuli ipak nemaju ništa s tim velikim egzistencijalistom. Kad su oni u pitanju posrijedi je neka druga vrsta rasprave, zanimljive, ali ipak različite od moje situacije. Ne bih htio da se moje putovanje po Balkanu poveže s angažmanom Finkielkrauta ili Levya. Jedino bih izdvojio Paula Gardea, čovjeka koji je sa sedamdeset godina prolazio onim opsanim tunelom za Sarajevo i riskirao svoj život. Njegov je pristup različit od ovih »novih filozofa«, jer problemu u zemljama bivše Jugoslavije pristupa kao svjedok. Njemu se iskreno divim. Moj je jedini angažman u toj priči bila ova knjiga.

Zašto Balkan stalno ima negativno značenje u zapadnoevropskoj javnosti?
Ja osobno ne doživljavam Balkan na tako negativan način. I sam sam svjedok takvih mišljenja. Kad sam putovao Balkanom, svi su mi sugovornici govorili: ’Ovdje smo u srcu Evrope’, dok zapad o Balkanu misli i govori kao o Drugima, drugim ljudima, drugom svijetu. Još jednom ću ponoviti da je moj stav o Balkanu iskazan već činjenicom pisanja ove knjige. Meni su u tom putovanju bili važni susreti, kako sa živim ljudima, tako i s tekstovima o Balkanu iz prošlosti kakav je npr. onaj Johna Reeda o položaju Balkana u evropskim sukobima. Važni izvori bili su mi i tekstovi moga praujaka senatora Paula d’Estorurnelles de Constanta, inače jednog od prvih dobitnika Nobelove nagrade za mir, koji 1914. piše izvještaj za Carnegie fundaciju za mir, i koji završava rečenicom: »Ako ne riješimo te sukobe na Balkanu, izbit će svjetski rat«. I doista, nekoliko mjeseci kasnije rat je i počeo.

Hrvatsku ste u knjizi tek kratko spomenuli. Je li posrijedi neki namjerni plan ili slučajno niste bili ovdje?
Pa, Hrvatska povijesno pripada Balkanu, jer je participirala u Jugoslaviji, ali ujedno pripada i srednjoj Evropi. No, ovamo nisam svraćao, jer me je, naprosto, put odveo na drugu stranu.

Ustvrdite li da je Hrvatska izvan Balkana možda vas nagradi i naš predsjednik?
Ha, ha, ne bih primio nikakvu nagradu ni od Tuđmana ni od Chiraca. Uostalom, već sam odbio jedan orden od Mitterranda.

Je li Vam poznata ovdašnja fobija od Balkana?
Da, znam za to. Vjerojatno joj je uzrok u povijesti Balkana u kojoj je sudjelovala i Hrvatska. Geopolitika se bavi takvim pitanjima, pa se ja u to ne bih miješao, jer se u to ne razumijem.

Jeste li simpatizirali projekt samoupravljanja u Jugoslaviji poput mnogih francuskih intelektualaca?
Nisam, ali su mnogi moji prijatelji vjerovali u to, naročito nakon tog famoznog Titovog »ne« Staljinizmu. Neki su čak išli i na radne akcije, osobno su se angažirali na stvari socijalizma i slično. Ni kao izdavač nisam objavljivao djela vezana uz Jugoslaviju. Naprosto se tako dogodilo. No, oduvijek sam bio uvjereni antistaljinist, a kako mi je rat u Alžiru odredio mladost, glavna mi je preokupacija bila antikolonijalistička politika.

Kažite nam nešto o vašoj knjižari u Parizu koja je pedesetih i šezdesetih bila kultno mjesto francuskih intelektualaca?
Moja je obitelj sudjelovala u Pokretu otpora, pa su mi te ideje od malena bile bliske. Na tim sam se idejnim temeljima angažirao i protiv francuske intervencije u Alžiru. Uostalom, moji prijatelji i ja bili smo u godinama kad smo trebali ići na front, pa smo se i u tome opirali. Smatram da je naš otpor tada ipak bio oblik patriotizma, jer smo se suprotstavljali francuskom hegemonizmu. Što se tiče idejnog utjecaja na nas, tu je prednjačio Sartre, ali samo u onom dijelu u kojem govori o angažmanu intelektualaca, slobodi i drugim temama o kojima je pisao četrdesetih godina. No, s njegovim stavovima vezanim uz SSSR nisam se slagao. Važan nam je bio i Camus i njegova vizija morala.

Bilo je i fizičkih obračuna između vas i onih koji su bili za rat u Alžiru?
Moja je knjižara slučajno postala središtem okupljanja protivnika tog rata. Imao sam 25 godina i počeo sam izdavati proturatne knjige i svjedočanstva demobiliziranih francuskih vojnika o tom ratu. Nakon toga su uslijedili napadi i na mene osobno i na moju knjižaru. I službena mi je politika bila nenaklonjena. Čak su mi zabranjivali knjige koje sam objavljivao. No, cijelu sam situaciju htio primiriti, nisam želio da stvari eskaliraju. Tako se i sam De Gaulle zainteresirao za cijelu stvar rekavši da se Voltairea ne stavlja u zatvor, misleći naravno na Sartrea. Čak je i kazao da u zatvor ne može ni sin članova Pokreta otpora, misleći na mene.

Upit

Recenzije

Još nema recenzija.

Budite prvi koji će recenzirati proizvod “Balkan-tranzit”

Detalji

  • ISBN : 953-188-109-X
  • Broj stranica : 390
  • Uvez : meki, ilustrirano, 14 x 20,5 cm
  • Izdavač : Durieux, Zagreb 1999.
  • Cijena s PDV–om : 150,00 kn

O autoru

Author

François Maspero rođen je 1932. u Parizu. Kao knjižar i urednik izdavao je od 1961. do 1973. časopis Partisans, a od 1977. do 1985. časopis l’Alternative (»za prava i slobode u istočnoj Europi«). Danas živi kao pisac i prevodilac. Napisao je šest knjiga. Prvi roman, Le Sourire du chat (Smiješak mačke, 1984), preveden je na dvanaest jezika. Poznate su također njegove knjige o francuskom osvajanju Alžira pod naslovom L’Honneur de Saint–Arnaud (Čast Saint–Arnauda) i Passagers du Roissy–express (Putnici ekspresnog vlaka za Roissy), bilješke s putovanja po pariškim predgrađima koje je poduzeo s fotografkinjom Anaïk Frantz. U srpnju 1999. u listu Le Monde objavio je seriju reportaža Retour à Cuba (Povratak na Kubu). Za Balkan tranzit dobio je 1997. godine nagradu Temoins du monde (Svjedoci svijeta) stanice Radio France Internationale.