Košarica

Customer Login

Lost password?

View your shopping cart

Arhiva

Omara

Omara

Roman Omara spisateljice Ive Ušćumlić, koja je zamjetno umijeće pokazala već prvijencem Duhovi, daje atmosferičnu sliku vrućeg ljetnog Zagreba kad nestaje jedna žena i košmara u što se pretvara život njenih bližnjih. Premda je u prvom pripovjednom planu rješavanje zagonetke nestale osobe, teško bismo ovaj roman mogli svrstati u krimić. S iznimno napetom radnjom isprepliće se unutarnji život protagonista te analiza jedne ljubavi pa tekst naposljetku prerasta u metafizičko propitkivanje ontologije tog najvažnijeg od svih osjećaja: od čega se on sastoji, što ga okida i što prekida. Za razliku od mnogih drugih hibridnih tekstova, ovaj roman nema vidljive šavove spajanja elemenata zabavne i visoke književnosti. Pripovijedanje klizi toliko glatko da je teško odvojiti kriminalističku fabulu od metafizičkih pitanja. Sve se tu stapa u jedan homogen, čvrst diskurs bez pukotina kojem niti što nedostaje niti čega ima previše. Pripovjedačica se analeptički poigrava sa sižeom i fabulom, sa „sada“ i „nekoć“, te tako majstorski konstruira priču koja sa svakom novom pročitanom stranicom postaje zanimljivija, stvarnija, bliža. Radnja romana zbijena u nekoliko vrućih mjeseci zapravo se proteže na trideset godina gradeći od priče savršen mozaik.

Iva Ušćumlić autorica je hvaljenog prvijenca Duhovi (Zagreb, 2013.). Rođena je 1977. godine u Zagrebu, gdje karijeru započinje kao novinarka. Danas kreira različite sadržaje, svaki prilagođen svom mediju, od copywritinga u oglašivačkoj industriji preko pisanja knjiga i eseja, do angažiranih mini-priča i kreativnih natuknica na društvenim mrežama. Britko i nerijetko duhovito oblikovanje ovih posljednjih dovode je na prestižnu listu najvećih internet influencera u regiji. Ova multitalentirana autorica strastveno se bavi i fotografijom koja je, baš poput njenog pisanja, iznimno intimna, čak i kad interpretira otvorene prostore. Njezino pisanje i fotografiranje uvijek prati osebujan stil i profinjen osjećaj za ritam. Prijateljima te frendovima i followerima na Facebooku poznata je i po svojim ad hoc esejima u kojima naizgled prosječne svakodnevne scene reinterpretira na originalan način koji potiče razmišljanje i diskusiju,

Knjiga je objavljena uz potporu Gradskog ureda za prosvjetu, kulturu i sport Grada Zagreba.

grad-zagreb

Alternativni leksikon duše

Alternativni leksikon duše

Crna limfa/Zeleno srce: Alternativni leksikon duše Željke Matijašević je glosar pojmova koje je autorica smatrala značajnima za kolektivno i individualno psihičko ljudsko stanje. Kao i u običnom leksikonu, uz pojam se nalazi njegova definicija, no za razliku od običnih leksikona, u alternativnom je selekcija pojmova i metodologija njihove obrade drukčija.  U njemu  ćete naći naizgled proizvoljno odabrane natuknice s nedosljedno odrađenim defnicijama, bez simulacije objektivnog odmaka. No upravo takvim, subjektivnim i ironičnim pristupom autorica iz pojmova duhovito izvlači ona svojstva koja su važna u nekim ne tako rijetkim životnim situacijama. U onima koje se tiču naše psihičke dobrobiti. Matijašević skoro uvijek ekstrapolira i za opis pojma uzima pojedinačni primjer koji sinegdohalno ili metonimijski funkcionira kao globalna metafora. Uvidi do kojih pritom dolazi često su potpomognuti primjenom psihoanalitičkog instrumentarija na kojem je, između ostalog, ova sveučilišna profesorica doktorirala te o kojem je napisala nekoliko znanstvenih knjiga. U ovoj neznanstvenoj knjizi, koja parodira znanstvenu strukturu leksikona kao takvog, ona se koristi istim instrumentarijem da bi prikazala kako funkcioniraju narcisi, egomanijaci, razni psihopati i sociopati koji su postali društvena norma umjesto iznimke. Želite li znati što je zajedničko melankoliji i fatalnim ženama ili koja je povezanost  patokracije i tramvaja? Alternativni leksikon duše će vam sve objasniti i pritom vas dobro nasmijati.

Željka Matijašević rođena je 1968. u Zagrebu. Završila je XV. gimnaziju, diplomirala je komparativnu književnost i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a magistrirala i doktorirala na Sveučilištu Cambridge (Trinity College) tezom o odnosu lacanovske psihoanalize i filozofije. Zaposlena je na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Temeljni joj je znanstveni interes teorijska i primijenjena psihoanaliza. Autorica je četiriju knjiga: Lacan: ustrajnost dijalektike (Zagreb: HFD, 2005), Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan (Zagreb: AGM, 2006), Uvod u psihoanalizu: Edip, Hamlet, Jekyll/Hyde (Zagreb: Leykam, 2011) te Stoljeće krhkog sebstva: psihoanaliza, društvo, kultura (Zagreb: Disput, 2016). Crna limfa/Zeleno srce njezino je prvo neznanstveno djelo.

 

Objavljivanje knjige pomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

ministarstvo-kulture

Hrvatska od stoljeća sedmog

Hrvatska od stoljeća sedmog

U svojoj knjizi Hrvatska od stoljeća 7. do danas Dinko Šokčević prikazuje povijest Hrvata i Hrvatske od samih početaka; dakle, od sedmog stoljeća do današnjih dana. Takvih povijesnih sinteza u svim nacionalnim kulturama nikad dovoljno; one su izuzetno popularne i među običnim čitateljima koji žele steći temeljne informacije o povijesti svojeg naroda i njegove države, ali i među profesionalnim povjesničarima, osobito ako knjige uspostavljaju novu historiografsku vizuru i donose dosad nepoznate informacije.
Dinko Šokčević (Sokcsevits Dénes) podrijetlom je Hrvat, rođen u Mađarskoj, sveučilišni profesor, u ovom trenutku ravnatelj Mađarskog instituta u Zagrebu (Zágrábi Magyar Intézet); bilingvalan je, cijenjen kao vrstan proučavatelj i mađarske i hrvatske povijesti; posebna specijalnost mu je istraživanje mađarsko–hrvatskih odnosa.
Njegova knjiga prvotno je objavljena na mađarskom jeziku; budući da je bila namijenjena mađarskim čitateljima, za hrvatsko izdanje autor ju je temeljito redigirao i dopunio.
Ono što Šokčevićevu povijest bitno razlikuje od većine dosadašnjih hrvatskih povijesnih sinteza jest da on ne robuje stereotipima o permanentnom antagonizmu Hrvata i Mađara, o »hrvatskom podjarmljivanju« u državnopravnoj zajednici s Mađarima, pri čemu su posebno negativnu ulogu imali hrvatski mađaroni. Odbacujući historiografske i političke klišeje, Šokčević prikazuje te odnose u mnogo kompleksnijoj optici. Donosi pritom i brojne podatke iz suvremenih mađarskih povijesnih istraživanja koja su, zbog jezične barijere, bila dosad nepoznata hrvatskim povjesničarima.
Koliko je ta dimenzija hrvatske povijesti, za koju je Šokčević opremljen specijalističkim znanjima, važna (a dosad nepokrivena ) vidi se iz činjenice kako su velik dio svojih nacionalnih povijesti Hrvati i Mađari proveli u zajedničkoj državi (Ugarsko–hrvatskom kraljevstvu, 1102.–1918.), pa je zapravo hrvatsku povijest nemoguće pojmiti u punoj kompleksnosti bez uvida u istraživanja mađarskih historiografa. Šokčevićeva knjiga stoga popunjava veliku prazninu koja je dosad postojala na tom planu.
Ta kompleksnija, nova historiografska vizura osobito je uočljiva u poglavlju Hrvati i Mađari u Habsburškoj Monarhiji 1849.-1918., koje je temeljito potkrijepljeno rezultatima novih istraživanja; Šokčević pokazuje kako je, uz antagonizme, to i razdoblje intenzivne suradnje društvenih i gospodarskih elita, na političkom planu te zajedničke borbe za obnovu ustavnih sloboda, a protiv bečkog apsolutizma. Tada se hrvatsko društvo preobražava iz staleški ustrojenog sustava u moderno zapadnoeuropsko građansko društvo, koje postupno i ekonomski napreduje. Unatoč stereotipima o mađarskoj imperijalnoj politici, u tom razdoblju su uspostavljene temeljne hrvatske kulturne institucije i započeta preobrazba Zagreba u metropolu, što pokazuje kako je ipak to razdoblje obilježeno ekonomskim prosperitetom, koji je velikim dijelom posljedica uključenosti u šire zajedničko tržište.
Šokčević vrlo iscrpno i upućeno obrađuje i razdoblje nakon 1918. i stvaranja zajedničke jugoslavenske države donoseći pritom i zanimljive podatke o djelovanju ustaške baze u Jankapuszti koja je funkcionirala do atentata na kralja Aleksandra. Također se bavi i prikazom prilika u razdoblju 2. svjetskog rata te društvenim procesima u socijalističkom razdoblju da bi knjiga završila prikazom tranzicije iz socijalizma u građansku demokraciju, pri čemu je osobita pozornost posvećena srpskoj pobuni, raspadu Jugoslavije i Domovinskom ratu.
Ovo je knjiga koja može poslužiti kao korisna sinteza onome tko želi dobiti osnovne informacije o hrvatskoj povijesti, ali zasigurno može biti zanimljiva i profesionalnim povjesničarima koji iz nje mogu dobiti informacije o suvremenim mađarskim istraživanjima, bez kojih je zapravo nemoguće dobiti cjelovit uvid u povijest Hrvatske. Time ona popunjava jednu važnu, dosad praznu, nišu u našoj historiografiji. (Velimir Visković)

 

Knjiga je suizdana s Društvom mađarskih znanstvenika i umjetnika u Hrvatskoj

Objavljivanje knjige poduprli su:

sokcevic-potpora

INA — Industrija nafte, d.d.; Institut Balassi, Budimpešta / Balassi Intézet, Budapest i Nacionalni fond za kulturu / Nemzeti Kulturális Alap NKA

Marx u digitalnom dobu

Marx u digitalnom dobu

Marx u digitalnom dobu. Dijalektički materijalizam na vratima tehnologije Katarine Peović Vuković knjiga je koja propituje razumijevanje političke emancipacije uz pomoć novih tehnologija. Ona postavlja pitanje: kako nove tehnologije, posebice novi mediji, mogu pridonijeti demokratizaciji društva i emancipaciji manjinskih kultura? Pritom se sustavno i epistemološki precizno obrazlažu temeljna pitanja kao što su: politička emancipacija i emancipacijske politike na internetu, ideologija i njezina refleksija na probleme novih medija, promjene do kojih dolazi u strukturi i karakteru rada u doba kognitarijata, razumijevanje koncepta »virtualnosti«.
U knjizi se primjenjuje teorija brojnih autora, napose filozofa kao što su Martin Heidegger, Michel Foucault i Jacques Lacan, premošćujući pritom granicu između klasične filozofije i sfere tehnologije. Studija je vrlo precizna i elokventna elaboracija suvremenog tehno–znanstvenog, političko–ekonomskog poretka. Pritom ona ukazuje na nekoliko ključnih problema s razumijevanjem uloge i konteksta novih tehnologija. Prije svega, riječ je o ozbiljnom utemeljenju teorije novih medija iz perspektive kritike političke ekonomije. Drugo, o svakom se od ključnih problema elaboriranih u knjizi stvaraju pretpostavke za primjenu filozofskog i fenomenološkog pristupa novim medijima. Studija se naslanja na novoobnovljeni teorijski interes i školu dijalektičkog materijalizma (S. Žižek, A. Badiou). I konačno studija, neizravno, raspravlja i s hrvatskim kontekstom proučavanja novih medija, koji je kronično zarobljen u onome što je Heidegger nazivao »aktualnost«. Takvo razumijevanje novih medija u studijima komunikologije, mediologije, politologije i sociologije najčešće ne uspijeva sagledati svu širinu problema. Djelo je relevatna znanstvena studija koja će pridonijeti razumijevanju fenomena novih tehnologija.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.

Francuski Fantom slobode

Francuski Fantom slobode

OBJAVLJENA NAJVEĆA PANORAMA HRVATSKIH AUTORA NA FRANCUSKOM JEZIKU

Časopis “Le fantôme de la liberté” – “Fantom slobode” 2-3/2016

Imamo čast obavijestiti vas da je u izdanju nakladničke kuće Durieux iz tiska upravo izašao dvobroj 2-3 za 2016. godinu časopisa za književnost “Fantom slobode”. S naslovom “Le fantôme de la liberté”, i podnaslovom “Revue littéraire pour la survie en ces temps schizophrènes” / “Književna revija za preživljavanje u ovim šizofrenim vremenima”, ovaj dvobroj časopisa, na 912 stranica, donosi obiman izbor suvremenih hrvatskih pisaca, umjetnika, fotografa… na francuskom jeziku. Riječ je ujedno o najvećoj panorami hrvatskih autora koja je ikad bila objavljena na francuskom.

Autorice i autori, njih 71, zastupljeni su reprezentativnim izborom iz opusa, a među brojnim vrijednim prilozima svakako treba istaknuti prvi prijevod dijela romana “Proljeća Ivana Galeba” Vladana Desnice, koji do danas uopće nije bio objavljivan na francuskom. “Le fantôme de la liberté” donosi, uz ostalo, i prijevode integralnog teksta drame “Kamov” Slobodana Šnajdera, pjesničkih ciklusa Ivana Slamniga, Danijela Dragojevića, Darka Rundeka i Branka Čegeca, eseja i publicističkih radova Snježane Banović, Dražena Katunarića, Ive Goldsteina i Snježane Kordić, kratkih priča i dijelova romana Daše Drndić, Zorana Ferića, Damira Karakaša i Milka Valenta, te dramskih tekstova Janka Polića Kamova, Ivana Vidića, Vlatke Vorkapić, kao i niz likovnih priloga u boji Željka Kipkea, Sandre Vitaljić, Davora Vrankića i dr.

Ovaj dvobroj “Fantoma slobode” priredili su hrvatski pisac, redatelj i prevoditelj s pariškom adresom Yves-Alexandre Tripković, književni urednik, prevoditelj i publicist Nenad Popović te pisac i urednik Dalibor Šimpraga. Suizdavač časopisa “Le fantôme de la liberté” je kazališno-književni projekt Theatroom iz Pariza, koji vodi Yves-Alexandre Tripković.

Svi autori, prevoditelji, lektori i urednici za ovaj broj “Fantoma slobode” dali su svoje priloge odnosno radili bez honorara, s obzirom da godišnje potpore Ministarstva kulture i Grada Zagreba ni izdaleka ne bi bile dostatne za takav veliki projekt hrvatske književnosti.

Na isti je način, entuzijazmom autora, prevoditelja i likovnih umjetnika, 2008. godine nastao njemački broj časopisa “Phantom der Freiheit”, u mnogočemu prijelomna zbirka tekstova hrvatskih autora na njemačkom jeziku, objavljena u povodu Sajma knjiga u Leipzigu na kojem je Hrvatska bila zemlja partner.

Autori zastupljeni u časopisu “Le fantôme de la liberté”:

Amir Alagić · Stanko Andrić · Krešimir Bagić · Tomica Bajsić · Asja Bakić · Jerko Bakotin · Stjepan Balent · Snježana Banović · Ana Brnardić · Slađana Bukovac · Branko Čegec · Jean de Breyne · Vlasta Delimar · Lana Derkač · Vladan Desnica · Danijel Dragojević · Daša Drndić · Zoran Ferić · Miro Gavran · Ivo Goldstein · Tatjana Gromača · Iva Hlavač · Željka Horvat Čeč · Davor Ivankovac · Dorta Jagić · Alfi Kabiljo · Damir Karakaš · Senko Karuza · Dražen Katunarić · Željko Kipke · Snježana Kordić · Slađan Lipovec · Branko Maleš · Mate Maras · Vlado Martek · Miroslav Mićanović · Vanda Mikšić · Simo Mraović · Kristijan Novak · Nikola Petković · Sibila Petlevski · Marko Pogačar · Janko Polić Kamov · Edo Popović · Nenad Popović · Ivica Prtenjačav · Leo Rafolt · Ivana Rogar · Vedrana Rudan · Darko Rundek · Ivana Sajko · Olja Savičević Ivančević · Miroslav Sekulić – Struja · Ivan Slamnig · Ivan Sršen · Dalibor Šimpraga · Slobodan Šnajder · Igor Štiks · Marko Tomaš · Yves-Alexandre Tripković · Nikola Tutek · Milko Valent · Veljko Vidak · Ivan Vidić · Sandra Vitaljić · Vlatka Vorkapić · Davor Vrankić · Milana Vuković Runjić · Neven Vulić · Ivan Zrinušić · Darija Žilić

Časopis je objavljen uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

 

ministarstvo-kulture-grad-zagreb

Rapsodija u crnom

Rapsodija u crnom

Rapsodija u crnom zbirka je izabranih pjesama kineskog pjesnika Jidi Majie.Arhiva Majia, Jidi – Durieux

­Jidi Majia, jedan od najuglednijih kineskih pjesnika i kulturni radnik koji je pokrenuo brojne kulturne manifestacije, rođen je u velikoj obitelji iz naroda Yi u gorju Daliangshan, zapadno od pokrajine Sečuan. Nakon završetka četverogodišnjeg studija kineskog jezika i svjetske književnosti diplomirao je na Jugozapadnom sveučilištu za narodne manjine. U dvadeset četvrtoj godini dobio je najuglednije državne nagrade, o kojima sanjaju svi početnici u književnosti. Nakon toga službeno je priznat kao književnik. Vrlo je plodan autor, objavio je više od 40 knjiga poezije i proze, koje su prevedene na više od 20 jezika u zemlji i inozemstvu. Na glasu je kao kulturalna ikona Yi zajednice (pa i čitave etničke zajednice) i kao jedan od najvažnijih međunarodno poznatih pjesnika suvremene kineske književnosti.

»Tekstovi Jidi Majie pomažu nam da zavirimo u dušu, postavimo pitanja o našim jezicima, našim bićima kao osobnostima i kao društvima. I mi gradimo naše veze, šaljemo naše riječi diljem svijeta i svemira. Svemir sluša. Želimo da naš svijet u narednim godinama bude bolji, a to nije moguće ako nismo povezani s našim korijenima. Mi učimo.
I kad pjesme Jidi Majie govore o njegovim lokalnim ekosustavima i kulturi one nas potiču da razmišljamo o svom identitetu, svom jeziku i njegovoj ulozi za poboljšanje svijeta. Svi sudjeluju. Sve ima svoje mjesto. Pjesme Jidi Majie temeljene su u cjelini njegova okoliša, uvijek u zajednici i na putu, hodočašću. Pjesme su prepune metafora koje čitateljima govore o njegovoj viziji, njegovom podrijetlu i korijenima, kako usmjeravaju njegovu ljubav prema svijetu.« Iz predgovora Philo Ikonye.

Knjigu je s engleskoga preveo Miloš Đurđević.

 

Kamov Ivani Rogar

Kamov Ivani Rogar

U Hrvatskom društvu pisaca treći je put dodijeljena Nagrada Janko Polić Kamov. Stručni žiri u sastavu Jadranka Pintarić, Boris Postnikov i Nikola Petković, odlučio je da nagrada pripada Ivani Rogar za zbirku priču ‘Tumačenje snova’ (Durieux, 2016).

Književna Nagrada Janko Polić Kamov dodjeljuje se za najbolje književno djelo tijekom godine napisano na hrvatskom jeziku, bez obzira na književnu vrstu.
Ocjenjivački sud, u kojem su bili Nikola Petković, Jadranka Pintarić i Boris Postnikov, u finale natjecanja je izabrao roman Zorana Ferića ‘Na osami blizu mora’, zbirku pjesama Drage Glamuzine ‘Everest’, Zbirku priča Ivane Rogar ‘Tumačenje snova’, roman Olje Savičević Ivančević ‘Pjevač u noći’ te roman Slobodana Šnajdera ‘Doba mjedi’.

Obrazloženje za pobjednicu Nagrade Kamov 2016.

Čak i pasioniranim čitateljima rijetko u ruke dođe knjiga pri čitanju koje, kada stignu do kraja, pomisle: uf, baš mi je žao, još bih. I nije pritom riječ o pomodnim napeticama, romansama, fantazijama i sličnim žanrovskim uradcima, nego o danas rijetkoj lijepoj književnosti. Onoj književnosti koja dopire do danas već zaboravljene “bačenosti čovjeka u svijet”, do smisla pojedinačne opstojnosti. Zapravo do onoga što je Walter Benjamin, bilo nam oprošteno prisvajanje teorijskih diskursa, nazvao aurom umjetničkog djela – jer kad nema te aure, nema ni supstancije umjetnosti, jer kad nestane razlika između visoke i popularne kulture, odnosno kad nestane metafizička razina umjetničkog djela, kako je davno rekao Rimbaud dobivamo samo krhotine, namjesto cjeline i smisla, a one itekako mogu produžiti ionako predugu sezonu u paklu.
I još je jedna Benjaminova misao važna da bismo obrazložili svoju odluku: “Na križnom putu melankoličara alegorije su postaje.”
Knjiga za koju smo se odlučili, čini se da je “ispala” baš iz te misli, samo što je u ovom slučaju melankoličar svoje mjesto ustupio melankoličarki! Pa ponovimo: svaki je tekst postaja na križnom putu neke melankoličarke, nekih melankoličarki… jer riječ je o ženama i riječ je o zbirci priča Ivane Rogar Tumačenje snova.
Neupućen netko može pomisliti da je autorica pretenciozno preuzela povijesno kultni naslov, ali nije! Krajnje odgovorno, kompetentno i suptilno pokazala nam je osjećaj duboke podvojenosti između onog prošloga i onoga nadolazećega. Sedam pripovijesti o ženama “nadahnute su slikom koja prethodi mišljenju”. Pozivaju se na najprisnije u nama, suočavaju se s neosjetljivošću za vlastite praznine, s priznanjem da je to što duboko ćutimo možda posve nevrijedno. Toliko smo obzirni prema sebi da nismo u stanju spoznati svoje zablude, zastranjenja pa čak ni samomržnju.
Priče Ivane Rogar povezane su dojmljivim lajtmotivom desni koje krvare – a, upisano je u kod postmoderne, ma što mi danas o njoj mislili, krvarenje iz desni simptom je nedostatka radosti pri donošenju odluka. Afirmacija za to je: vjerujem da uvijek činim dobre izbore u životu, smirena sam. Ali, čekajte, tko to za sebe zaista može reći?
Proza Ivane Rogar suptilna je i neobično sugestivna u isti mah. Slijedeći vijugave putanje životnih sudbina ženskih glavnih likova, autorica konstruira svoj književni svijet kao raspršeni puzzle ženskoga/ljudskog iskustva postsocijalistički rasturenog pauperiziranog života za kojega su nas gospodari naših života uvjerili da je  srednjeklasni. Povezane dojmljivim lajtmotivom krvarećih desni, njezine priče transformiraju naizgled dobro poznate emocionalne krize i psihičke probleme – poput straha od otkaza, anksioznosti ili poremećaja prehrane – u motive šireg, potmulijeg beznađa. Složena interakcija privatnog iskustva i intimne sfere s političkim, ekonomskim i društvenim kontekstom među akutnim je, neuralgičnim točkama koje pokušava opipati najnovija domaća prozna produkcija. S Ivanom Rogar dobili smo autorski glas koji nas tim prostorom uvjerljivo vodi.

Stockholm Noir

Stockholm Noir

Ovo nije još jedan inteligentni, moderni, ali umiveni knjiški bestseler švedskoga vala krimića ovog milenija koji će dobiti svoju TV ili filmsku adaptaciju, a onda i hollywoodsku inačicu, samo s globalno poznatim glumcima. Nova zbirka u ediciji DURIEUX NOIR, tetovirana likovima iz podzemlja Stockholma, grada za koji nismo ni znali da ima svoje mračno lice, čitatelju donosi niz priča iz bogata, naizgled savršena društva, sve vidljivije raslojena socijalnim i rasnim razlikama, te hladno plavom s jedne i uzavrelom južnjačkom krvi s druge strane zakona.

»Stockholm se turistu čini poput treperava sna. Raširen na nizu otoka, bujan je, čist i okružen vodom bistrom poput kristala. Na papiru, Stockholm je raj. Na neki način zaista i jest. Ali uglavnom je upravo suprotno.
U Stockholm Noiru grad je predstavljen kao razjapljeno ždrijelo koje će vam proždrijeti dušu ako slučajno skrenete u krivu uličicu… Noir je posvuda. Čak, ili posebno, u raju poput Švedske, u kojoj je građaninu dan sav mogući alat da uspije, ali se od njega paradoksalno, gotovo nesvjesno, očekuje da se drži reda i obrazaca… i da nikada ne sja toliko blistavo da bi time uznemirio susjede.
U ovoj antologiji cilj nam je prikazati mračniji, prljaviji i žešći svijet švedskog noira. Ovdje slobodno vladaju opasnosti koje se skrivaju ispod životnog stila IKEA–e, a riječi su posvećene podvojenosti i očaju uzorna društva.« (Iz Uvoda)

AUTORI U OVOJ ZBIRCI: Åke Edwardsson, Johan Theorin, Martin Holmén, Malte Persson, Anna–Karin Selberg, Inger Edelfeldt, Lina Wolff, Torbjörn Elensky, Inger Frimansson, Carl–Johan De Geer, Carl–Michael Edenborg, Unni Drougge, Nathan Larson.

Knjigu je sa švedskoga prevela Sara Profeta.

Objavljivanje knjige pomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

ministarstvo-kulture

Nedolično i vrijedno spomena

Nedolično i vrijedno spomena

Smionost je jedna od važnijih karakteristika zbirke poezije Nedolično i vrijedno spomena. Stihovi Stanislave Aras i u prethodnoj su zbirci brujali, potmulo se bunili i mirisali na snažan nespokoj. Pjesme ove zbirke, bilo pejzažne, ljubavne ili domoljubne, bubre još jače od srdžbe, nemira i jakih senzacija, a to se ne odnosi samo na manifestni dio njihova jezika, nego i latentni. Arasina poezija ne poznaje nevinost, ondje je nevinost imaginarno stanje koje nikad nije postojalo, izmišljeno, artificijelno ili mitsko, a čovjekova priroda od samog početka je takva da urla, buni se i proturječi. Ona je oprimjerenje Diderotove izjave da poezija mora sadržavati nešto barbarsko, prostrano i divlje jer je neukrotiva, pustopašna i gruba prema čitatelju. To je poezija puna energije, niti miruje niti pomaže čitatelju da miruje. Ona je uznemirujuća, ali je i sama uznemirena, zbog ratova, uništavanja, strahovanja, viška ili nedostatka ljubavi, empatije i sućuti. Aras pritom kao da pjeva nagonski, iz želuca, kroz začudne slike s ne potpuno jasnim kontekstom. U tom magičnom kaleidoskopu koji se sastoji od kojota i češljugara, gradova, morskih obala, potoka povezanih u odvažne metaforičke simbioze, najveću energiju uvijek proizvodi čovjek.

Stanislava Nikolić Aras rođena je u Trogiru 1972. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost. Živi i radi na relaciji Zadar–Dubrovnik. Za kratke priče 2013. i 2014. osvojila je nagradu Vranac. Pjesme i priče objavljivala je u časopisima: Quorum, Forum, Fantom slobode, Zadarska smotra, Tema, Poezija, Dubrovnik. Zbirku pjesama Takve se stvari događaju ljudima objavila je 2014., a zbirku kratkih priča Meke granice 2016. obje u nakladi Algoritma.

 

Objavljivanje knjige pomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

ministarstvo-kulture

Osvetinje

Osvetinje

„Osvetinje“ su Amiru Alagiću prvi roman, što se ne bi reklo po težini teme, staloženosti izlaganja i umijeću pisanja. Spletovi Alagićevih rečenica podižu vještinu pripovijedanja na iznimnu razinu, približavajući čitatelje likovima toliko da svaki od njih prerasta roman – jer za autora ne postoji ništa toliko sitno da u tome ne bi mogao otkriti beskonačno. Nažalost, ljudi iz tog primorskog gradića u svojoj su unutarnjoj neizmjernosti posvećeni jedino osveti, oni su poput kuća koje dugo propadaju i naglo se uruše, poput zemlje koja se oko njih urušila u rat. Svjesni da srljaju u užasnu vječnost, odlučili su sve paklene muke isprobati za života. (Boris Beck)

Amir Alagić rođen je 1977. godine u Banjaluci. Objavio zbirku međusobno povezanih priča „Pod istim nebom“ (2010). Priče i pjesme objavljivao u brojnim književnim časopisima i zbornicima. Scenarist i redatelj kratkog igranog filma „Poigravanja ili Pokvareni bojler“ (2012). Živi u Puli.

 

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Pule.

mink-pula1