Svijet u zrnu pijeska raskošan je roman o mladoj ženi Nori koja krajem 19. stoljeća odlazi iz doma i stiže u grad odvojen od ostatka svijeta. Stanovnici grada su rukotvorci, a svatko od njih bavi se onim što voli. U naizgled idealnom okružju Nora pokušava naći svoj put, a pritom se lomi između dvaju svjetonazora u kojima se reflektiraju temeljna razmišljanja Istoka i Zapada: je li ispravan put objektivizam ili subjektivizam? Treba li se povoditi razumom ili emocijama? Slijedeći naputak rukotvoraca da se bavi onime čime se želi baviti, kao što to čine i oni, Nora odlučuje biti pripovjedačica. Iz njene odluke proizlazi jedno od glavnih pitanja kojima se roman bavi: koliko priče koje pričamo utječu na naš život i život drugih? Kako nas priče koje slušamo odrastajući oblikuju i kakvi postajemo slušajući što bismo trebali, a što ne?

Svijet u zrnu pijeska treći je roman Ive Gjurkin (Līlā, 2019.; Pjesma o vjernosti, 2021.), koja je i ovdje ostala vjerna filozofskim pitanjima razrađenim kroz pripovijedanje, ali ovaj je put izradila bogatu simfoniju različitih likova i događaja.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

U biblioteci Ellipsis objavljena je knjiga Frančeske Liebmann: Kulturemi u romanima Ive Andrića. Analiza njemačkih i engleskih prijevoda.

Knjiga Frančeske Liebmann može se okarakterizirati, u problemsko–tematskom i metodološkom pogledu, kao aktualna traduktološka studija izrađena na temelju istraživanja književnopovijesno relevantne i za sam kulturološko–traduktološki pristup adekvatne književne građe: kanonskih romana Ive Andrića Na Drini ćuprija i Travnička hronika u izvorniku te u njemačkom i engleskom prijevodu. Knjiga će biti zanimljiva proučavateljima opusa Ive Andrića jer nudi izvrsne sintetske uvide o Andrićevu književnom djelu i problemima njegove recepcije, traduktolozima i prevoditeljima–praktičarima, te komparatistima koji se zanimaju bilo za probleme suvremene traduktologije, bilo za modernu južnoslavensku književnost i kulturu. (DAVOR DUKIĆ)

Studija Kulturemi u romanima Ive Andrića ne samo da se savršeno uklapa u dosadašnja istraživanja kulturnih posebnosti Andrićeva djela, već ih, što je zasigurno i njezin najvažniji znanstveni doprinos, prikazuje kao izazov prevoditeljima da ih što je moguće bolje sačuvaju i u prijevodu. Autorica na tragu zahtjeva za smislenim povezivanjem kultura i uspostavom jezičnog dijaloga među njima, svojstvenim itekako i promišljanjima samog Andrića, te idiomatske posebnosti Andrićeva književnog horizonta stavlja u odnos prema njihovim prijevodnim inačicama u njemačkim i engleskim prijevodima njegovih djela, utvrđujući time njihovu semantičko–semiološku usidrenost u koordinatama zadanih prostorno–vremenskih (običajnih, političkih, jezičnih itd.) interakcija, te mogućnost / nemogućnost njihova adekvatnog prenošenja u strane, u konkretnom slučaju germanske jezike pod uvjetom očuvanja njihove kulturne jedinstvenosti. (TOMISLAV PLETENAC)

Kulturemi u romanima Ive Andrića nisu i ne mogu biti tek puka analiza dešifriranja bosanskog kulturnog identiteta kroz prizmu jednog autora i jedne autorsko-prevodilačke epohe, već isključivo naputak za čitanje i iščitavanje tog kronotoposa europske nesvjestice, kako nekoć, tako i danas. Vratimo se stoga literaturi i čitajmo ovu knjigu kao odgonetnuti dokument nečeg o čemu je, uostalom, nabolje svjedočio upravo Andrić. Analizirajmo mogućnosti i nemogućnosti svjetskih jezika da se sučele s tom još uvijek nadasve intrigantnom temom i — prije svega — čitajmo Andrića sasvim apolitično kao autora koji je iz svoje Bosne iščeprkao i u literarni diskurs pretočio toliko neospornih kulturno-identitetskih činjenica da bi se mnogi akteri tamošnje aktualne politike glatko mogli postidjeti vlastita nerazumijevanja istih. I da, čitajmo, jer čitanje je, rekosmo, branje nekakvih plodova. A plodovima ova studija nikako ne oskudijeva. (BORIS PERIĆ)

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Kao i obično, godinu zaključujemo zimskim izdanjem časopisa Fantom slobode. Za ovaj broj odabrali smo tekstove petero pjesnika te isto toliko kritičara i teoretičara dok je likovna rubrika Kontejner posvećena ovogodišnjoj Documenti, koja se održava u Kasselu, i venecijanskom Bijenalu.

Književna kritičarka i pjesnikinja Bjanka Alajbegović piše, između ostalog, poeziju o životu s traumom. Dojam traumatičnog iskustva subjekta, kojem se misli nižu naizgled bez reda, Alajbegović ostvaruje lomljenjem redaka, brojnim opkoračenjima i razlomljenom sintaksom. Nova misao u retku katkad se ne označava točkom nego samo velikim početnim slovom ili pak obratno čime autorica pridonosi subjektovu kaotičnom doživljaju svijeta. Ova snažna poezija svjedoči o iskustvu koje dijelimo s mnogo većim brojem ljudi nego što smo svjesni.

Ivica Đikić, kojeg ponajprije znamo kao pripovjedača i novinara, iznenadio nas je ovaj put poezijom. Kao i prozu, Đikić poeziju piše izravno, bez uljepšavanja, a s obzirom na to da često govori o ratu, takav pristup, lišen sentimentalnosti, na čitatelja ostavlja snažan dojam. U autorovu jezično svedenom svijetu jasno je da ne postoji kozmičko poravnanje koje naposljetku donosi katarzu. Kao poanta ostaje upravo taj izostanak. Tema koja se u ovim pjesmama ponavlja su i radosti koje djeca pronalaze u stvarima odviše običnima za odrasle. Djetinja znatiželja i mašta iz doba nevinosti kao da se supostavljaju onom prvo spomenutom svijetu bez čarolija u koji ćemo ući odrastanjem.

Žena koralj novi je rukopis Andrijane Kos Lajtman, autorice više pjesničkih zbirki. Specifično za ove pjesme jest da je njihov lirski subjekt Vesna Parun. Kos Lajtman kao u natutknicama niže prizore i dojmove iz života pjesnikinje da bi se oni naposljetku kaleidoskopski spojili u cjelovitu i slojevitu pjesničku sliku. Posrijedi su fingirana sjećanja na djetinjstvo i mladost ponajviše smještena na otok Zlarin gdje se Parun rodila. Ovu ingenioznu poeziju prožima sjetna atmosfera ostvarena, između ostalog, bogatim figurativnim izrazom.

U ovom broju Fantoma možete pročitati devet novih pjesama filmskog kritičara i pjesnika Damira Radića u kojima autor spaja elemente filmske umjetnosti i liriku. Radić prikazuje radnju filmskih klasika i njihovih likova u grubim crtama da bi izgradio kostur za dočaravanje određene filmske atmosfere. Tu su beznađe Bonnie i Clydea, hladnoća Širokog i dokumentarna suzdržanost Šoe. Radić atmosferu prikazuje autentično kao i redatelji filmova o kojima piše.

Nagrađivana pjesnikinja i kritičarka iz Sarajeva Nikolina Todorović donosi nam intimističku poeziju kroz koju se provlače teme ljubavnih i obiteljskih odnosa. Bilo da piše o senzualnoj ljubavi ili o teškom obiteljskom životu obitelji, njezina je poezija izrazito sugestivna i protkana finom ironijom te je se teško zasititi.

Ivan Šunjić piše o zbirci poezije kragujevačke pjesnikinje Ivane Maksić, Kćeri, zar ne vidiš da gorim, objavljene 2020. u nakladi Trećeg trga, a Franjo Nagulov analizira zbirku Senke Kapetanović Cirkulacija nepotrebnih stvari koju je 2021. izdao Jesenski i Turk.

Teoretičarka i kazališna redateljica Rajna Racz pripremila je analizu kanonskog djela Augusta Strindberga, duologije Mrtvački ples. Strindberg je, prema mišljenju Racz, ispisao drame u čijem je središtu sukob ljubavi i mržnje pa je tekst kao takav u dijalogu s više teoretičara ljubavi. Racz analizira Strindbergove drame u odnosu na ideje ljubavi kod Rolanda Barthesa, Otta Weiningera, Denisa de Rougemonta i Luce Irigaray.

U ulomku iz knjige Povijest u metafikciji,koja će uskoro biti objavljena, Teoretičarka književnosti Sanja Šakić bavi se čitateljskom konfiguracijom pripovjedača kao instance koja gospodari pričom, polazeći od pretpostavke da njegov nadzor nad pričom počiva na trajanju u vremenu pripovijedanja, a ne na zaposjedanju priče jezikom. Ova je pretpostavka proizašla iz čitanja djela Davida Albaharija koja na sadržajnom i jezičnom planu zastupaju stav da je odnos teksta prema zbilji kondicionalan, hipotetičan i kreativan, a zbog kojeg je pripovjedač podređen samo zakonu nužnosti i vjerojatnosti umjetničkoga djela. Analizirane su strategije koje čitatelja podsjećaju da je tekst, zato što je proizvod jezične djelatnosti, neovisan od iskustvene stvarnosti, te se ističe da u prozi Davida Albaharija priča nije tek fabula ili tradicionalno shvaćeno pripovijedanje priče o nekom događaju, nego da je prava ili istinska priča entitet kojim pripovjedač nastoji zagospodariti, ali svojim djelovanjem samo uspijeva ometati njezino pojavljivanje. Ako je pripovjedač razvlašten zakonom vjerojatnosti i zakonom priče koja se ne pojavljuje kao proizvod jezične djelatnosti, preostaje mu da gospodari samim sobom kao pričom odgovarajući na pitanje tko sam? uz koje se artikulira njegov nestabilni pripovjedni identitet.

Književni teoretičar i sveučilišni profesor Zvonimir Glavaš kritički se osvrće na dosadašnja istraživanja o postmarksističkoj teoriji, te osim što donosi prikaz trenutne istraženosti polja, postavlja i temelje problematizaciji pojma postmarksizma. U tekstu objavljenom u ovom broju, „Pregledne studije postmarksističke teorije“, Glavaš raspravlja o sedam knjiga te nekoliko studija koje se na razne načine dotiču postmarksističkih tema premda se ne koriste samim pojmom postmarksizma. Autor pruža uvid u stanje postmarksističkog polja i polaže temelje za preispitivanje koncepta postmarksizma.

Bjanka Alajbegović rođena je u Sarajevu 1983. godine. Diplomirala je na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Objavila je zbirke pjesama Između dvoje (2005.) i Srčane saturnalije (2019.). Gostovala je na brojnim regionalnim pjesničkim susretima. Pjesme su joj prevedene na mađarski i rumunjski i njemački jezik. Poeziju i eseje objavljuje u književnoj periodici i na portalima: Odjek, Novi izraz, Sarajevske sveske, Zeničke sveske, Ars, Plima, Motrišta, Fragment, Eklava, Strane, Bona. Književnu kritiku objavljuje u okviru projekta Ženska čitaonica. Uža oblast interesa joj je feministička epistemologija. Članica je PEN Centra BiH.

Ivica Đikić rođen je 1977. u Tomislavgradu. Dosad je objavio je romane Cirkus Columbia (2003.), Sanjao sam slonove (2011.), Ponavljanje (2014.), Beara — dokumentarni roman o genocidu u Srebrenici (2016.) i Ukazanje (2018.). Cirkus Columbia dobio je nagradu Meša Selimović. Roman Sanjao sam slonove osvojio je nagradu Tportala, Ponavljanje je nagrađeno Kočićevim perom (Banja Luka — Beograd), a Beara priznanjem Krunoslav Sukić Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka. Zbirka priča Ništa sljezove boje izišla mu je 2007., a zbirka pjesama Ostatak svijeta 2012. \ikić je objavio i tri publicističke knjige: Domovinski obrat — politička biografija Stipe Mesića (2004.), Gotovina, stvarnost i mit (2010.), u suautorstvu s Davorom Krilom i Borisom Pavelićem, te Šarik Tara: Život (2013.). Uz film Cirkus Columbia, suscenarist je filma Visoka modna napetost (2013.) te scenarist serije Novine (2016. — 2020.). Novinarstvom se profesionalno počeo baviti 1994. u Slobodnoj Dalmaciji, a u tjedniku Feral Tribune bio je novinar i urednik od 1997. do gašenja lista 2008. Od 2009. do 2010. bio je glavni urednik Novog lista, a od 2010. do 2016. glavni urednik tjednika Novosti iz Zagreba, nakon čega je nastavio pisati u tom listu.

Andrijana Kos Lajtman rođena je u Čakovcu, 1978. izvanredna je profesorica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, gdje predaje hrvatsku i svjetsku književnost. Dosad je objavila dvije znanstvene knjige: Autobiografski diskurs djetinjstva (Ljevak, 2011.) i Poetika oblika — suvremene konceptualne i hipertekstualne proze (Ljevak, 2016.) te četiri pjesničke zbirke: Jutarnji laureat (Grad Čakovec, 2008.), Lunule (Disput i DHK, 2012., nagrada »Dobriša Cesarić«), Teleidoskop (HDP, 2018.) i Stepenice za Stojanku K. (V.B.Z., 2019.). Pjesme su joj prevedene na makedonski, slovenski i mađarski jezik te objavljene u brojnim domaćim i stranim časopisima. Bavi se književnom kritikom, a autorica je i dokumentarno–eksperimentalnih filmova Tihi rubovi (2019.) i Dan antifašizma (2019.) u suautorstvu s Damirom Radićem. Članica je Hrvatskog društva pisaca (HDP) i Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti (HIDK). Urednica je i voditeljica književno–kulturne tribine KAČ na Učiteljskom fakultetu.

Damir Radić (Zagreb, 1966.), pjesnik, filmski autor, filmski i književni kritičar. Objavio zbirke pjesama Lov na risove (1999.), Jagode i čokolada (2002.), Pokopana tajna (2010.), Ranije (2019.), Zarazna zona (koautorstvo s Andrijanom Kos Lajtman, 2021.), Kao život sam (2021.), roman Lijepi i prokleti (2007.) te knjigu filmskih kritika/eseja Milenijsko kino — film na početku 21. stoljeća (2018.). Autor niza dokumentarnih, eksperimentalnih i igranih filmova, uključujući dugometražni igrani Posljednji dani ljeta (2019.) i dugometražni dokumentarni Prozori (2021.). Diplomirao povijest i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Nikolina Todorović rođena je 1995. u Sarajevu. Književna je komparatistica, pjesnikinja i književna kritičarka. Dobitnica je nagrade »Mak Dizdar« koju dodjeljuje književna manifestacija »Slovo Gorčina« u Stocu za najbolju prvu neobjavljenu knjigu pjesama. Pjesme su joj prevođene na engleski, francuski, ruski i gaelski. Aktivno piše književne kritike, osvrte, komentare i analize za nekoliko domaćih i regionalnih portala i časopisa.

Ivan Šunjić rođen je 1990. godine u Mostaru. Magistar je hrvatskog jezika i književnosti. Objavljuje književnoteorijske, književnokritičke tekstove i eseje. Uže područje interesa su mu stilistika, feministička teorija i kritika, suvremena regionalna književnost, osobito poezija i esejistika.

Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevanznih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen  je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno šest nagrada za književnost te književnu kritiku.

Rajna Racz rođena je 1997. u Zagrebu. Trenutno studira Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Kazališnu i radijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radila je kao novinarka na portalu Ziher.hr u području izvedbenih umjetnosti te profesionalna debatantica u emisiji Ni da ni ne koja se emitira na Hrvatskoj radioteleviziji. Dosad je bila asistentica režije na brojnim predstavama, kao što su Eichmann u Jeruzalemu u režiji Jerneja Lorencija u Zagrebačkom kazalištu mladih (2019.) i Tko se boji Virginije Woolf? u režiji Lenke Udovički u produkciji Teatra Ulysses teatra (srpanj, 2019.). Godine 2018. režira performativnu izložbu u muzeju Mimara, Slavenska mitologija s kojom je sudjelovala i na Prague Quadrennial. U sklopu Akademije dramske umjetnosti režirala je predstavu Ona je samo došla telefonirati, prema motivima iz zbirke pripovijetki Dvanaest hodočasnika Gabriela Garcije Marqueza, a prema vlastitoj adaptaciji. Predstava je izvedena na međunarodnom kazališnom festivalu — Setkani Festival u Češkoj (travanj 2019.), Fist Festival u Srbiji (svibanj 2019.) i Vilnius International University Theatre forum u Litvi (svibanj 2019). Njena druga predstava Razmeđe podneva Paula Claudela izvedena je u lipnju 2019. godine u Teatru &td kao suradnja Akademije dramske umjetnosti i kazališta. Performerica je u performansu Time is out of joint — ispisivanje antifašističke poezije u režiji Olivera Frljića te u performansu Usmeni spomenik u režiji Anice Tomić i Queer udruge Domino (2019.).

Sanja Šakić završila je studije komparativne književnosti, francuskog jezika i književnosti, te južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Godine 2022. doktorirala je na temi Povijest u metafikciji — konfiguracija vremena u prozi Davida Albaharija (mentor izv. prof. dr. sc. Tomislav Brlek) na Poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na istom fakultetu. Vlasnica je obrta za pisanje sadržaja i marketing Text Shop.

Zvonimir Glavaš rođen je 1989. u Osijeku, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Na osječkom Filozofskom fakultetu završio je dvopredmetni preddiplomski te diplomski studij Hrvatskog jezika i književnosti i Povijesti, diplomiravši 2013. godine. Iste godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisuje Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture, koji završava 2020., obranivši disertaciju naslovljenu »Književnost i književnoteorijsko u postmarksističkoj teoriji«. Od prosinca 2013. do listopada 2014. radio je kao asistent na zamjeni na Odsjeku za filologiju Učiteljskog fakulteta u Osijeku, a od listopada 2014. godine zaposlen je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na Katedri za teoriju književnosti. Primarno područje znanstvenog interesa mu je suvremena književna i kulturalna teorija.

Mirela Ramljak Purgar docentica je na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta u Osijeku, gdje predaje Teoriju umjetnosti. Opsežno je pisala o temama vizualne kulture prve polovice dvadesetog stoljeća i suvremenoj umjetnosti. Među njezinim objavljenim radovima je »Strategien der Ornamentierung. Einfühlungsdrang und Abstraktionsdrang in Das Cabinet des Dr. Caligari und in der Grafik von Ernst Ludwig Kirchner« (2019.), »Early Interactions of Static and Moving Images« (2021), zatim autorska knjiga Modrernizam slike. Ekspresionistička grafika i pogled kamere (2021) te urednička knjiga Umjetnost kao ideja. Konceptualne prakse u Hrvatskoj (2022).

Broj je uredila Ivana Rogar.

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Alena Begić rođena je 1997. godine u Njemačkoj, gimnaziju je završila u Bosni i Hercegovini, a živi u Sloveniji. Njezina priča »Selmin nišan« ušla je u uži izbor za nagradu Međunarodnog natječaja za kratku priču Lapis Histriae. S pričom »Iskopnici« osvojila je drugo mjesto na natječaju Festivala europske kratke priče te treće mjesto na natječaju za najbolju gorku priču Narodne knjižnice Vrbovec. Priče su joj objavljivane u više regionalnih časopisa. Završava magisterij iz filozofi je i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Vedran Buble rođen je u Splitu 1983. godine. Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, nakon čega radi kao sportski novinar. Petomjesečnim putovanjem po Južnoj Americi 2014. započinje svoju odiseju svijetom te će u sljedećih šest godina obići pedeset sedam zemalja. Sa svojih putovanja redovito piše putopise za portal Index.hr te održava putopisne tribine diljem Hrvatske. Roman Kaverna objavljuje 2017. godine.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Suzana Marjanić (r. 1969.) teoretičarka je umjetnosti performansa i kritičke animalistike. Diplomirala je kroatistiku i južnoslavenske filologije kao jednopredmetnu grupu znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirala 2002. godine na temi o Nodilovoj re/konstrukciji »stare vjere« Srba i Hrvata. Znanstvena je savjetnica u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, gdje su joj glavni interesi proučavanja teorije mita i rituala, kulturna i kritička animalistika te izvedbeni studiji. Objavila je četiri autorske knjige: Glasovi Davnih dana: transgresije svjetova u Krležinim zapisima 1914–1921/22. (2005.), Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas (2014.), Topoi hrvatskoga performansa: lokalna vizura (2017.) i knjigu Cetera animantia: od etnozoologije do zooetike (2021). Suurednica je sedam zbornika radova, primjerice, Krležin EU/ropski furiosum (2016.) s Bojanom Koštićem, Ekofeminizam: između ženskih i zelenih studija (2020.) s Goranom Đurđevićem i Mačkozbornik: od Bastet do Catwoman (2022.) s Rosanom Ratkovčić.
Vanjska je suradnica Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Zadru (kolegiji: Antropologija životinja, Teorije rituala) i Odsjeka za kroatologiju na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (kolegij: Miroslav Krleža). Za knjigu Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas dobitnica je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA i Državne nagrade za znanost. Živi u Zagrebu s Robertom Francisztyjem i mačkama (Moby/ Frankenštajn, Oskar, Patrick, Pirgo, Amy/Tomy, Ubu, Gregor i Koza — svi smo tu unatoč svemu — od lokalne i globalne ekonomske, političke i mentalne krize do globalne pandemije).

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Mirela Müller diplomski studij pedagogije i njemačkog jezika i književnosti završila je 2007. godine na Sveučilištu u Zadru, a Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij iz društvene znanosti, polje pedagogije, završila je 2013. godine na Sveučilištu u Zagrebu. Usavršavala se na Sveučilištu u Bielefeldu, Fakultät für Erhiehungswissenschaft, Sozialpädagogische Fortbildunginstiut Potsdam (SFBB), Institut für Weiterbildung, Bern, Technische Universität Berlin, Institut für Sprache und Kommunikation te na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mariboru. Na Filozofskom fakultetu u Splitu zaposlena je na Odsjeku za njemački jezik i književnosti. Članica je brojnih programskih i organizacijskih odbora međunarodnih skupova. Dobitnica je nagrade Fortbildungistituta Berlin–Brandenburg i Medienwerkstatt Potsdam — Kreativ und kritisch mit Medien leben, Sveučilište Potsdam i Fortbildungistituta Berlin, 2010. Članica je EU društva Klicksafe — Die EU Initiative für mehr Sicherheit im Netz (Landeszentrale für Medien und Kommunikation (LMK) Rheinland–Pfalz), Ludwigshafen, Njemačka, i članica njemačke zajednice Zemaljska udruga podunavskih Švaba u Osijeku. Do sada je objavila sedam autorskih knjiga, od toga dvije samostalno i pet u suautorstvu. Sudjeluje na domaćim i međunarodnim konferencijama, objavljuje znanstvene radove u domaćim i stranim časopisima. Područje znanstvenog interesa: interdisciplinarno područje (pedagogija, interdisciplinarne humanističke znanosti), metodika njemačkog jezika, hibridno učenje stranih jezika, multimedijska didaktika, jezično–pragmatične teorije u interkulturalnom podučavanju jezika.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Iva Ušćumlić autorica je romana Duhovi (Zagreb, 2013.) i Omara (Zagreb, 2017). Rođena je 1977. godine u Zagrebu, gdje karijeru započinje kao novinarka. Danas radi u marketingu i komunikacijama.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Knjiga Intelektualac, a s podnaslovom Čovjek u pitanju, pisana je kao stanovito istraživanje nastanka i povijesti pojma intelektualac. Taj neolgizam smislio je početkom 19. stoljeća socijalist i utopist Henri Saint–Simon, ali počinje ga se upotrebljavati tek samim krajem toga stoljeća. Dugo zatim traje i otpor njegovoj upotrebi, jer su, na primjer, Francuzi smatrali da je neupotrebljiv, budući da je ta riječ izvedena iz „lošeg francuskog“. Unatoč mnogim i raznim značenjima, pa i sadržajima, intelektualac postaje pojam koji trajno opstaje, a interpretiran je na različite načine. Na primjer, opisan je trima znanstvenim definicijama: „Autonomnost intelektualca ne pripada moći (ideološkoj, političkoj, financijskoj…), nego istini. Idealni intelektualac jest onaj koji hoće i koji se zna upustiti u rizik istine. Angažiranost intelektualca utoliko je značajnija ukoliko je ona za njega riskantnija“. U drugoj polovici 20. stoljeća dolazi, međutim, i do niza raznih problema koji se množe oko pitanja „Čemu još intelektualci?“ U drugome dijelu ove knjige, a nakon analize Matoševih i Krležinih stavova, središnja pitanja na tu temu odnose se na tekst „Deklariramo se kao grupa“ iz 1960. Tu se analizira dvojstvo komunizam/socijalizam, kojim je pojam intelektualac zamijenjen pojmom disident. Ujedno se otvaraju i pitanja u vezi pojma disident i njegovih važnih značenja

Vjeran Zuppa rođen je 26. siječnja 1940. u Splitu. Gimnaziju i Filozofski fakultet završio u Zagrebu gdje je i doktorirao na Filozofskom fakultetu s temom Pojam dramaturgije u 20. stoljeću. Radio je 1964–1966. kao upravitelj Galerije Studentskog centra; 1966–1977. bio upravitelj i dramaturg Teatra Itd.; 1977. direktor dramskog programa Splitskog ljeta; 1977–1979. urednik biblioteke Studentskog centra; 1979–1984. radio na mjestu glavnog urednika Grafičkog zavoda Hrvatske; 1980–1984. dramaturg HNK Split; umjetnički ravnatelj Zagrebačkog kazališta mladih 1988–1990. Bio je (2013.) savjetnik u HNK Split. Od 1981. na Akademiji dramske umjetnosti nastavnik je predmeta: Sociologija kulture. U zimskom semestru 1984/85. bio je izabran za docenta na Odsjeku dramaturgije. Kolegij: Dramatologija. Član Društva književnika Hrvatske od 1963, član PEN–a od 1969., član Hrvatskog društva pisaca od 2003. Urednik Kulturne rubrike Studentskog lista 1960–1961. Urednik u časopisu Razlog 1961–1967. Urednik u tjedniku Telegram 1969–1971. Urednik časopisa Teka 1972–1975, a kraće vrijeme i Novi Prolog. Urednik časopisa Teatar i teorija na ADU, a kratko urednik i u časopisu Frakcija. Uređivao je biblioteke časopisa Razlog, Teka, te biblioteke Zora, Teka, Niz u izdavačkom poduzeću GZH. Godine 1993. pokreće s piscem i pjesnikom Albertom Goldsteinom i Nikšom Župom izdavačku kuću Izdanja AntiBarbarus. Objavljuje književne kritike, eseje i razne oblike teorijskih i znanstvenih radova od 1959. Antologiju mlađe hrvatske poezije (izbor i predgovor) pod naslovom Pjesnici objavio je 1962. Godine 1966. objavljuje knjigu eseja o suvremenim pjesnicima Isprika za pjesmu, a 1969. prijevod knjige G. Bachelarda Plamen voštanice s pogovorom. S Antom Stamaćem, od 1969. do 1972. sastavlja, komentira i prevodi knjigu Nova evropska kritika (I–III). Objavio je 1970. knjigu književnih kritika o poeziji slovenskoj, hrvatskoj i srpskoj, pod naslovom Lirika i navika; 1974. Slučajnu panoramu hrvatskih pjesnika, vrstu zbornika poezije svoje generacije; 1976. poemu Prijatelj Silvestar. Godine 1978. u celjskom Narodnom gledališču igran je njegov scenski projekt Floria Tosca, Prolog i Epilog, koreodrama u stihovima i u prozi. 1988. objavljuje poemu Život i smrt lovca Luke, grafičku mapu u zajednici sa slikarom D. Jelavićem. 1989. objavljuje studiju o teorijskom radu dr. B. Gavelle: Uvod u fenomenologiju suvremenog hrvatskog glumišta, ili: Štap i šešir. 1995. objavio studiju gramatike dramskog teksta, Uvod u dramatologiju, knjigu koja je objavljena i na makedonskom: Voved vo dramatologijata (2001.) i na francuskom jezika Introduction à la dramatologie (2004.). 1997. objavio je pjesmotvor De rationes communi. 2000. objavio je Bilježnicu, ogled o europskim i nacrt hrvatske kulturne politike, koji je 2001. objavljen i na engleskom (Notebook). 2004. objavljuje dramatološku knjigu Teatar kao sholé. 2007. objavljuje knjigu »razgovora uglavnom o politici« Ispruženi jezik. S francuskoga i talijanskoga prevodi teorijske spise, poeziju i dramske tekstove: Ionesca, Becketta, Milosza, Lanouxa, Foucaulta, Derride, Bachelarda, Wahla, Valérya, Apollinaira, Mallarmea, Bretona, Saint–John Persa, te brojnih drugih francuskih i talijanskih pjesnika i teoretičara. Zastupljen je u značajnim antologijama jugoslavenskog eseja D. Kiša, J. Pogačnika, hrvatske poezije i esejistike, F. Zagoričnika, Z. Mrkonjića, B. Hećimovića, M. Šicla, itd. U vremenu kada je bio upravitelj i dramaturg zagrebačkog Teatra Itd, taj je teatar osvojio pedesetak internacionalnih, nacionalnih i gradskih nagrada. Eseji, pjesme, drama, prevođeni su na brojne svjetske, slavenske, a i na mađarski jezik. Dobitnik je više književnih nagrada. 2000. godine International Biographical Centre, Cambridge, uvrštava ga u knjigu 2000 Outstanding Scholars of the 2oth Century s obrazloženjem »in honour of a an outstanding contribution in the field of dramatology«. Na Akademiji dramske umjetnosti bio je direktor, predstojnik Odsjeka za dramaturgiju, pročelnik Katedre teorije, prodekan i dekan. Sveučilište u Zagrebu 2011. izabire ga u počasno zvanje professor emeritus.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Armaninijev samosvojno koncipiran roman vratolomni je križanac fikcije i »fakcije«, novelistike i dokumentaristike. Armaninijevo pismo je uznemirujuće poput »polifonije glasova« kakvu iz autentičnih iskaza obezimenjenih svjedoka, nobelovka Svetlana Aleksijevič nastoji ugraditi u svoju prozu. Ipak, postoji jedna krucijalna razlika između ta dva naizgled srodna pristupa stvarnosnoj građi. Armaninijev Don Juan u ratu, dok propituje donhuanske (ali i donkihotovske) teme ukorijenjene u književnoj pod(svijesti) zapada, zapravo progovara o novovjekom padu u svijet čistoga nasilja u kojem, riječima autora, a na tragu donkihovštine »sama povijest događanja svjedoči o padu u ludilo, o zaboravu svake prave viteške geste, najprije prema protivnicima, ženama, djeci, starcima ili politički obespravljenima«. Armanini se već bavio temom holokausta upuštajući se u analizu čovječanstva kao »kolektivnog tijela bez pamćenja«. Sada pak, u novome romanu, otvara se tema nasilja kroz dominantne narative poput onoga medijskog. Nasilju se pristupa kao ratnoj, ali i kao medijskoj manipulaciji narativima. (Iz pogovora Sibile Petlevski)

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Povodom skore 150. godišnjice pjesnikova rođenja, Durieux je u suizdanju s Maticom hrvatskom objavio knjigu Matoš utemeljuje svoju hrvatsku modernu, autora Antuna Česka.

»[...] u kreiranju vlastitog soneta Matošu je bila presudna prvenstveno hrvatska poetska tradicija, ali jednako tako i melodičnost hrvatskoga jezika upravo kao prepreka utjecajima francuskih uzora. Ipak, presudan je čimbenik za Matoša stjecaj sretnih okolnosti kad svoju profesionalnu, obiteljski baštinjenu sklonost glazbi nadomješta – kako to Česko reče – ’skladbom stihovlja’. U argumentaciji svojih teza autor se posebno zadržava na razlici između autorskoga i metafizičkog subjekta ulazeći tako u posve novo, do sada u nas neistraženo teorijsko polje. Ovoga puta predmet je Českova zanimanja još jedna hrvatska – kako ju je nazvao – ‘metafizička galaksija’, a to je pjesništvo, pretežno sonetna praksa Antuna Gustava Matoša. Neposredni  je povod nastanka nove studije prigodničarski: knjiga izlazi o 150. obljetnici Matoševa rođenja (Tovarnik, 13. lipnja 1873.). No u minuciozno provedenim analizama, pogotovo u njihovu dubinskom sloju,  naslućuje se puno važniji autorov motiv, a to je  revalorizacija donekle petrificiranog statusa Matoševa pjesništva u kontekstu lirike hrvatske moderne. […] Česko suprotstavlja dvije teze: 1) Matošev metafizički subjekt funkcionalno je povezan s njegovom idealističkom estetikom, i 2) Matoš je ujedno i pjesnik i glazbenik.«  (Krešimir Nemec)

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

U biblioteci Ellipsis pod uredničkom palicom Maroja Višića upravo je objavljena knjiga Mislava Miholeka: Hrvatska starokatolička crkva između Zagreba i Beograda. Povijest od 1923. do 1941.

Ova tema prethodno nije istraživana i formulirana na tako sveobuhvatan način. Posebna vrijednost ove knjige je što analizira izvorne tekstove reformnih i starokatoličkih, ali i rimokatoličkih izdanja od 1917.—1940. Većinom je riječ o tiskovinama u autorovom privatnom vlasništvu koje je sustavno prikupljao od 2007. godine. — MARINA SCHUMANN

…kompaktan prikaz djelovanja jedne manjinske vjerske zajednice u Hrvatskoj između dva svjetska rata. Knjiga pokazuje kako su pojedinci koji su stvorili novu vjersku zajednicu — Hrvatsku starokatoličku crkvu bili na društveno–političkoj sceni još za vrijeme Austro–Ugarske, a religija i politika bile su povezane, što dosadašnja literatura nije toliko istaknula. Autor iznosi na vidjelo i nove spoznaje o odnosima između Starokatoličke crkve i Hrvatske seljačke stranke. — IVAN PADJEN

Knjiga ispunjava svojevrsni nedostatak znanstvenoga prikaza povijesti malih vjerskih zajednica na hrvatskome jeziku. Uz prikaz razvitka Hrvatske starokatoličke crkve u Hrvatskoj, autor također komparativno prikazuje i razvoj ove zajednice medu bosanskohercegovačkim i vojvođanskim Hrvatima, koji su često zanemareni u pojedinim prikazima crkvene ili nacionalne povijesti. — VELIMIR VESELINOVIĆ

Vješto kombinirajući različite slojeve istraživačkog zahvata autor nas uvodi u koloplet teoloških, povijesnih i političkih procesa i pojava koji su rezultirali nastankom i djelovanjem Hrvatske starokatoličke crkve. Bilo da se radi o teološkim uzrocima i razlozima ili onim povijesnim i političkim koji su važni za nastanak i djelovanje Hrvatske starokatoličke crkve autor sa zavidnom akribijom obrađuje navedene tematske dimenzije uvodeći čitatelja u, kadikad, zamršene sklopove uzroka i posljedica konkretnih zbivanja. Sve to čini ovu knjigu nezaobilaznim štivom za buduća istraživanja o nastanku i djelovanju Hrvatske starokatoličke crkve. — GRACIJANO KALEBIĆ

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Upravo je izašao ljetni broj časopisa Fantom slobode.

Iva Gjurkin, koja nas je oduševila svojim posljednjim romanom, Pjesma o vjernosti (2021.), donosi nam ulomak iz romana u nastajanju u kojem je stvorila svijet za sebe – grad u kojem svatko živi od svojeg rada, a radi upravo ono što voli. Gjurkin i ovaj put piše o putu prema samoostvarenja: u jednom neimenovanom gradu majstor Llewelyn podučava izradi srebrnih predmeta kalfu Vilima, koji kroz učenje zanata uči i što znači ideja stvaranja.

Moćna lirska proza pjesnikinje Selme Asotić posvećena je posljednjim trenucima jednog čovjeka koji je preživio rat. Pripovjedačica zamišlja kako je izgledalo kad se majčin brat, mnogo godina nakon završetka rata, ubio, kako je ta smrt mogla izgledati i nudi nam nekoliko verzija. No nakon svake iteracije ponavlja da nije bilo tako stavljajući do znanja da je to ipak zamišljanje, da ona ne zna kako je zaista bilo i da naposljetku ne može znati kako je ujaku bilo živjeti s traumom. Njegovi se posljedni trenuci zatim rastežu na cijeli život, djetinjstvo, mladost, rat, kako je sve moglo izgledati, ali vjerojatno nije, da bi taj život bio zaokružen još jednom iteracijom samoubojstva.

Iz Beograda svoju nam je priču o prdežima (sic) poslao Miloš Ilić. Ilićev junak počinje voditi evidenciju svoje nadutosti jer nitko osim njega, začudo, ne osjeća smrad njegovih vjetrova. Da se ne bi sve završilo na običnoj nadutosti, Ilić nudi niz apsurdnih situacija te ideju koja naposljetku, iz drugog pogleda, i nije tako suluda.

Zagrebački propovjedač Silvio Lebinac piše nastavak nadrealističnih i apsurdnih zgoda i nezgoda gospodina Odadoža, čovjeka koji razmišlja o svemu – od a do ž – i kojem se događa također gotovo sve.

Svjetlo dana uskoro će ugledati studija Frančeske Liebmann Kulturemi u djelima Ive Andrića. Analiza njemačkih i engleskih prijevoda. Djelo je rezultat višegodišnjeg intenzivnog istraživanja, a iz njega ovdje donosimo ulomak. Djelo ispituje zastupljenost kulturema u njemačkom i engleskom prijevodu romana, Travnička hronika i Na Drini ćuprija, a autorica se osvrnula i na druga Andrićeva djela.

U rubrici Kontejner komunikologinja sa Sveučilišta Jurja Dobrile Sunčana Tuksar piše o modi kao kulturološkom fenomenu. Koja je razlika između mode i odijevanja, kakva je povezanost mode i filma te i još mnoge druge teme autorica istražuje u svojem iscrpnom eseju »Suvremena moda i film: transmedijski pristup«.

Iva Gjurkin diplomirala je indologiju i hungarologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se prevođenjem te pisanjem na hrvatskom i engleskom jeziku. Autorske tekstove objavila je u časopisima Scopus, Književna smotra i Fantom slobode. Dosad je objavila romane Līlā(2019)i Pjesma o vjernosti (2021). S engleskog na hrvatski prevodila je književno–teorijske članke i književne tekstove za časopis Libra libera, knjige Građanin između povijesti i književnosti Franca Morettija (2015), Misli na izložbi Brune Latoura (2017) te Obrasci i interpretacija: pamfleti Stanford Literary Laba Franca Morettija i suradnika (2018).

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu »Nana«, a 2021. i 2022. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima. Njena prva zbirka Reci vatra (Buybook, Sarajevo; Raštan izdavaštvo, Beograd) objavljena je 2022. godine.

Autori u ovom broju:

Miloš K. Ilić rođen je 1987. u Pančevu gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Studirao je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti. Izdao je zbirke pripovijedaka Priče o pivu (2008) i Umorni kao psi (2017). Dobitnik je nagrade Edo Budiša (2018) za zbirku priča Umorni kao psi. Radio je kao dramaturg na predstavama Mizeri (Atelje 212) i Tačka ključanja (premijera SKC Beograd). Diplomska drama Čovek bez mase izvedena je 2013. godine na Ex Teatar Festu u Pančevu. Za Radio Beograd napisao je radio drame: Ruka, Rat, Smrt Kraljevića Marka, Metak u mrak, Rabadžije, Trči, Lotrek, Po zanimanju Očivad, Slepi, Lotreamon, Ogledala Danice Marković, W. Objavljivao priče u časopisima: Polja, Koraci, Rukopisi, Kvartal, BUNKER, NIN, Trag, SENT, Dometi, Zlatna greda, strane.ba, eckermann.org.rs, Prosvjeta;kao i u antologijama Gavrilov princip (2014) i Pre vremena čuda (2020).

Silvio Lebinac rođen je u Bistrincima 1962. godine, mjestu pored Belišća u kojem je išao u osnovnu školu, a u Valpovu je išao u srednju školu. Studirao je filozofiju i povijest te bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nekoliko pjesama objavio je u zbirkama kao član književne udruge Vers iz Belišća. Piše uglavnom kratke priče ili nešto slično. Objavljivao je u Zarezu, časopisima Književna Rijeka, Dubrovnik, Riječi, Svjetlo, Europski glasnik, Fantom slobode. Živi i radi u Zagrebu.

Frančeska Liebmann rođena je 1981. godine u Čapljini, u Bosni i Hercegovini. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost te njemački jezik i književnost na Fakultetu filozofsko–humanističkih znanosti u Mostaru. Od 2007. do 2011. radila je kao asistentica hrvatskog jezika u Gradišću, a zatim i kao lektorica na Institutu za slavistiku Sveučilišta »Karl Franz« u Grazu. Na spomenutoj obrazovnoj instituciji završila je 2015. poslijediplomski studij. Dobitnica je Nagrade »Anđelko Novaković« za 2014. godinu. Nagrađena zbirka pjesama, koja je ujedno i njezin prvijenac, tiskana je dvojezično u nakladi Zaklade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te Društva hrvatskih književnika (Moja pjesma / Mein Gedicht, 2015). Pjesme i priče su joj objavljivane u međunarodnim zbornicima (Most, Panonski ljetopis, Keine Delikatessen — Balkan Delikatessen, Heimat/Menschheit — Berner Bücherwochen), časopisima (Republika) i internetskim portalima (Kritična masa). Autorica je i niza znanstvenih radova iz oblasti književnosti, jezikoslovlja i znanosti o prevođenju (Istinitost, Kontrastivna lingvostilistička analiza njemačkog prijevoda romana Na Drini ćuprija,Čini li odijelo čovjeka i u njemačkim prijevodima Andrićevih romana, Andrić u svijetu te o bojaznima mladih hrvatskih istraživača nobelovčevog stvaralaštva, Wie man mit Gegenständen kommuniziert, The Tower of Babel as a determinant of national (and cultural) identity in two of Andrić’s chronicles). Osim rada na obrazovnim institucijama bavi se povremeno novinarstvom, prevođenjem, lektoriranjem te recenziranjem. Članica je Društva hrvatskih književnika.

Sunčana Tuksar rođena je u Čakovcu, a odrasla je, odnosno od najranijeg djetinjstva živi u Zagrebu. Engleski jezik i književnost magistrirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a komunikologiju je doktorirala na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Bila je stipendistica preddiplomskog studija storytellinga, dramske i plesne umjetnosti u Engleskoj (Emerson College, East Sussex) te doktorskog studija za istraživanje jezika i multimodalne komunikacije u Engleskoj (University of London) i Danskoj (University of Southern Denmark, Odense). Stječući iskustvo u praksi, boravila je i radila u Škotskoj, Engleskoj, Republici Češkoj i na Tajvanu. Transkulturalna iskustva autorica je prikupila i na mnogim drugim putovanjima, od kojih se izdvajaju: Tajland, Malezija, Hong Kong, Singapur i SAD. Sunčana Tuksar prevela nekoliko knjiga, objavila mnoge znanstvene i publicističke radove te književne osvrte, eseje i priče. Profesorica je kolegija koji premrežuju engleski jezik, multimodalnu sociosemiotiku, postklasičnu naratologiju, transmedijski storytelling, film i književnost. Osim ove, napisala je i knjigu Prekoračenja; Transmedijska kultura i film. Trenutno je zaposlena na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.

Broj je uredila Ivana Rogar

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Darko Šeparović afirmirao se kao autor koji stvara opipljive, plauzibilne svjetove, bilo da je riječ o poeziji bilo o pripovjednim tekstovima. Nakon izuzetnog prvijenca, zbirke pjesama Autopilot (2015.), i dvaju romana Krvotok (2018.) i Pristanište (2020.) dolazi nam Šeparovićeva nova zbirka poezije Proces gorenja. Specifično za ovu knjigu jest da autor u njoj lišava lirski subjekt ograničenja zamjenice »ja«: većina pjesama napisana je u prvom licu množine. Koristeći se mogućnošću da zamjenica »mi« označava dvoje, desetero ili sto ljudi, autor stvara neuhvatljivi subjekt, onaj koji je postao osnova suvremenosti. Duh vremena autor prepoznaje i u potrebi za putovanjima. U društvu čiju dinamiku diktira tržište, turizam je počeo parazitirati na našoj svakodnevici. Svi nekamo putuju iako su razlozi putovanja najčešće nejasni. Povezujući ta dva svojstva, pjesme iz zbirke ukazuju na najveću slabost današnjeg subjekta, na njegov izostanak bilo kakve vrste otpora. Turizam je u tom smislu metafora generacijske nepokretnosti: danas ljudi pokušavaju vlastitu nemogućnost kritičkog djelovanja kompenzirati geolokacijskim pomicanjem. Proces gorenja je promišljena i konceptualno zaokružena knjiga koja čitatelja suočava sa suvremenošću iz koje je, naizgled, najlakše otputovati.

Knjiga je objavljena uz potporu Grada Zagreba.

Nova saznanja o samoubojstvu starom trideset godina potaknut će junaka ovog romana na povratak u rodni grad. Istražujući što se doista dogodilo te zloslutne 1988. godine, on upoznaje mnoge ljude, sadašnje ili bivše žitelje tog grada koji su ga odredili i koji je njih odredio. U prethodnim romanima Amira Alagića, Tuneli, Stogodišnje djetinjstvo i Osvetinje, imali smo priliku upoznati autorov zamjetan pripovjedni talent. U novom romanu Ogledalo za krletku Alagić nas ponovno zavodi elegantnim, besprijekorno ispisanim dugačkim rečenicama, minuciozno izbrušenim draguljima koji se nižu jedan za drugim da bi naposljetku izgradili slojevit svijet Banjaluke kojim hodaju nesretni preljubnici i njihove šutljive supruge, surovi policajci, neobični kazališni redatelji, prosjaci i lutalice te naposljetku i sam nemirni pripovjedač opsjednut pronalaženjem istine. Ovaj pseudo–krimić posveta je gradu Banjaluci — on ispisuje jednu bolnu, a prešućenu povijest umiranja čije ožiljke mnogi nose i danas a da to ni ne znaju.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.