Košarica

Customer Login

Lost password?

View your shopping cart

Arhiva

Mrtvac u bunkeru

Mrtvac u bunkeru

U travnju 1947. u bunkeru na austrijsko–talijanskoj granici otkrivaju mrtvaca. Na glavi leša vide se dvije prostrijelne rane, a jedna na prsima. Ispostavit će se da su isprave nađene kod njega krivotvorina. Istraživanja na osnovi tetovaže na lijevoj nadlaktici i brazgotina na licu, nastalih u studentskim dvobojima, otkrivaju istinski identitet mrtvaca. Riječ je o dr. Gerhardu Bastu, rođenom 1911., SS-ovom vođi jurišnog zdruga i pripadniku Gestapa, za kojim se tragalo zbog ratnih zločina. Preko pola stoljeća kasnije Martin Pollack odlazi u Južni Tirol, kako bi istražio okolnosti te smrti. Njegov izvještaj s nevjerojatnim intenzitetom prati jednog čovjeka i njegov život, koji je bio određen nasiljem, a nasilno je i završio. Martin Pollack jedva je poznavao tog čovjeka, ali bio mu blizak kao nitko drugi — bio je to njegov vlastiti otac.

Knjiga Mrtvac u bunkeru autorov je protokol istraživanja okolnosti života i smrti njegova oca, čiji je leš 1947., u kaotičnim godinama nakon Drugog svjetskog rata, pronađen u jednom bunkeru u Alpama u Južnom Tirolu. Objektivnim istraživačkim novinarstvom — ispitivanjem svjedoka, traženjem dokumenata, putovanjima na razna mjesta očeva djelovanja — autor dolazi do slike koja nikako nije dobra. Otac je bio na mračnoj strani Drugog svjetskog rata i Holokausta: šef Gestapa u Linzu i visoki oficir SS–a. Pollackova je knjiga velika zato što živi od unutarnje napetosti između hladnog, doslovno forenzičkog istraživanja i činjenice da se »istražuje« vlastiti otac i to po cijenu katastrofalnih ishoda. Koliko je Pollack uspio u svojem projektu govore golem uspjeh kod čitalaca na njemačkom govornom području, brojni prikazi knjige puni poštovanja i pohvala, niz austrijskih i međunarodnih nagrada te prijevodi knjige na mnoge druge jezike. Mrtvac u bunkeru bez sumnje je jedan od najvećih dometa suvremene europske publicistike, ali ništa manje i dramatično književno djelo najvišeg ranga, austrijske koliko i europske književnosti.

Knjigu je s njemačkoga preveo Boris Perić.

 

»Martin Pollack izvještava jasnim, mirnim, često lakonskim tonom — ali pritom ipak sve vrijeme priča jednu iritantno zanimljivu priču. Na dojmljivo ujednačen način on balansira između blizine i odmaka, između bolne potrage za ocem i samorazumljivog razgraničavanja.«
Ernst Lackner, Frankfurter Allgemeine Zeitung

»Čitatelj Pollackovu veličanstvenu knjigu ne može se čitati a da ne bude potreseni. Čitajući je postajemo svjedoci jedne tragedije razotkrivanja antičkih razmjera.«
Ulrich Weinzierl, Die Welt

»Tjeskobna knjiga, pametna i sjajna dokumentacija, a u isti mah i emotivna literatura. Sretan slučaj.«
Gabriele von Arnim, Tagesspiegel

 

Knjiga je objavljena uz potporu Austrijskog kulturnog foruma

akf-logo

Fantom slobode jesen 2019.

Fantom slobode jesen 2019.

Osim dobrodošlog zahlađenja, ovo doba godine donosi i pregršt novih tekstova u jesenskom izdanju Fantoma slobode. Među njima naći će se i poneko iznenađenje od kojih je najveće svakako nova pripovjedna proza Dalibora Šimprage, kojeg od nagrađene Anastasije nismo često viđali na papiru. Tri nove priče, koje je ovaj neobično darovit i promućuran pisac ustupio upravo Fantomu, prema autorovim su prethodnim književnim djelima onakve kakva je Anastasia bila prema Kavicama Andreja Puplina: blasfemično drukčije i jezikom i kompozicijom pa pretpostavljamo da ponovno slijedi čitateljska zgranutost, poput one koja je nastala po objavi Anastasije. Zajednička pak svima tim tekstovima minuciozna je dorađenost bez manjkova i viškova. U trima novelama Šimpraga secira jednu generaciju kroz profile troje ljudi, čineći to pritom sasvim nenametljivo pa se čitatelj koji put i zapita kamo ga autor navodi.
Drugo je iznenađenje lirska proza poznate književne kritičarke i urednice Jadranke Pintarić, koja se također pripovijedanjem nije dugo oglasila. Nakon kratkih proza Kamate na ljubavne uzdahe; Ogledi o tankoćutnosti iz 2008. ova urednica bezbroj tuđih knjiga nije objavila nijednu svoju pa se nadamo da ova maštovita i duhovita proza koju ćete ovdje čitati najavljuje skorašnje objavljivanje vlastite knjige.
Sam Fantom počinje rubrikom Portret umjetnika koji je za nas napravila naša niška suradnica, pjesnikinja i prozaistica Jadranka Milenković. Milenković je napravila intervju s Milanom Dobričićem, beogradskim autorom i jednim od osnivača udruženja Treći Trg, poznatom prema promociji mladih autora. Milenković je također napravila izbor iz Dobričićevih pjesama i proze. Beogradska dramatičarka i dramaturginja Sara Radojković napisala je poemu u dijaloškoj formi u kojoj se izmjenjuju glasovi Ibesnovih najpoznatijih junakinja – Nore i Hedde Gabler. S obzirom na to da je posrijedi dijalog u stihovima, zapravo je tekst teško žanrovski pozicionirati, na čemu možda i ne bismo trebali inzistirati jer višestruke mogućnosti katkada donose literarno uslojavanje, a ne izgubljenost unutar književnog polja. Kad smo kod drame, poznata bosanskohercegovačka spisateljica Lejla Kalamujić časti nas dramom »Ljudožderka ili kako sam ubila svoju porodicu« iz zbirke drama u nastajanju koja sljedeće godine izlazi u izdanju Durieuxa. Drama je potresna, kako to Lejlina djela znaju biti, no istovremeno je komična na perverzan, crnohumoran način.
Riječki pisac Igor Beleš, član književne grupe RiLit, počastio nas je ulomkom iz svog romana o odrastanju na otoku. Beleš je u izrazu jednostavan i duhovit kada piše o djetinjim zgodama, a težak i trpak kada govori o trenutačnom stanju na otoku. Mira Petrović u romanu Divljakuše, čija uvodna poglavlja možete pročitati u ovom broju, piše o mladiću koji ne zna što bi sa sobom u životu i pa zgubidaneći upoznaje dvije sasvim različite žene koje ga neobično privuku. Stil Mire Petrović je osebujan, pripovijedanje hitro i vrckavo, duhovito, bezobrazno i drsko. Riječ je o romanu koji vas odmah osvaja i tjera da čitate dalje. Teorijski blok počinjemo tekstom pjesnikinje i književne teoretičarke Marije Dejanović koja razrađuje religijsku motiviku u poeziji Dorte Jagić. Poslije nje slijedi tekst Katarine Krolo koja kroz psihoanalitičku vizuru Donalda Winnicotta piše o potencijalu igre za djevojačke studije. Učinak i oblike igru, koja je sastavni dio mladosti svakog pojedinca, Krolo analizira pomoću romana Sloboština Barbie i serije Broad City. U Kontejneru Krešimir Purgar prisjeća se odjeka izložbe koju je 2016. postavio u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, a prema kojoj kritičari nisu bili blagonakloni zbog njezine same polazišne premise, a ne zbog izloženih radova.

Časopis je objavljen uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Experiment

Experiment

Na duhovit, lucidan, iskričav, britak i vokabularan, kroz koloplet jezičnih vratolomija Bešić u svojim kratkim prozama opisuje svakidašnje i nesvakidašnje humorne situacije i njihove likove do najsitnijih detalja u najboljoj klovićevskoj maniri. Često prisutan eros i tanatos, kao i brojne aluzije na najširi spektar bića, stvari i pojava na koje nailazi svjedoče o njegovim oštrim senzorima i intelektnom biću koje dubinski upija životna znanja u najširem smislu. Ironičan, gorko satiričan, crnohumoran, politički nekorektan, često vulgaran do granice dobrog ukusa, kao ljubitelj estetike ružnog Erim Eco Bešić literarni je pandan Matakovićevih Prot Pikčersa.

Knjiga je objavljena u suradnji s knjižarom Bookara iz Zagreba.

Linije koje ti nazivaš rijekama

Linije koje ti nazivaš rijekama

Zbirka priča pripovjedača Amira Alagića Linije koje ti nazivaš rijekama vraća u modu novelu, odnosno dugačku priču. U njoj, uz kratke priče, nalazimo više podugačkih u kojima ponovno svjedočimo Alagićevu nepatvorenom talentu koji se manifestira kroz autentične narative, snažne slike te smion i bogat figurativni izraz koji smo imali prilike osjetiti već u njegovim romanima Osvetinje i Stogodišnje djetinjstvo. Alagić je majstor naracije — ako se u pričama i ne događa ništa značajno, ipak ostajemo pod jakim dojmom stvarnosti koja je kod njega opipljiva, mirisna i vidljiva. Kada je pak riječ o velikim događajima, oni kroz Alagićev izvrstan smisao za vođenje i razradu priče postaju slojeviti, višeznačni i oplemenjeni simbolikom. U dvanaest pripovijedaka u kojima čitamo o različitim vremenima i podnebljima, o ludilu, vragu i kletvama, starosti i neproživljenoj mladosti, Amir Alagić ponovno dokazuje da je značajno ime naše pripovjedne kulture i da ga svakako valja čitati.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Pule.

mink-pula1

Ne hleb, već morfijum

Ne hleb, već morfijum

U Ediciji Durieux upravo je objavljena knjiga izabranih pjesama Petra Matovića: Ne hleb, već morfijum.

Matović je jedan od vodećih srpskih pjesnika mlađe generacije, a njegove su knjige poezije redovito rasprodane, vrlo zapažene od strane kritičara i još više tražene kod čitatelja. U svojoj poeziji uvijek nastoji pronaći i razraditi međuprostor lirskog govora, kako je shvaćen u modernističkoj poetici, da bi iz ove po definiciji izrazito subjektivne perspektive zahvatio prvi sloj tema i motiva iz prepoznatljive i začudne svakodnevice. (Miloš Đurđević)

Poezija je davno isterana sa tog mesta sa kojeg bi virtuelno odašiljala poruke. Potreba za njom se ne vidi, ali ona je ipak potrebna: »danas su stihovi potrebni da bi se / razaznalo šta je iza reči, iza svega, / poezija ne znači kao hleb ili novac, već morfijum«. I kao morfijum, poezija ima nešto da kaže, tačnije ona to uvek i govori ali glasom kojim ne čujemo. Zapravo, čujemo ga samo što ga ne nalazimo važnim.  (Nikola Oravec)

Pogovor knjizi napisao je Branislav Oblučar.

Objavljivanje knjige pomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

ministarstvo-kulture

Sandro Đukić: The Outworn Structure

Sandro Đukić: The Outworn Structure

Monografija The Outworn Structure bavi se kompleksnim radom Sandra Đukića, koji okupljen pod istim zajedničkim nazivom u različitim medijima i izložbenim formatima propituje historijske pozicije političke moći. ­Riječ je o složenim ciklusima Kraljev gambit, Željezara, Daydream i Goli otok, nastalim međusobno neovisno u dužem vremenskom razdoblju, a u kojima autor tretira udaljene povijesno-socijalne konstelacije, prepoznajući u njima isti ponavljajući obrazac ekonomskih, geografskih, odnosno ideologijskih ekspanzija. Naslovna sintagma preuzeta je iz dokumenta iz 1970. godine Yugoslavia: The Outworn Structure, u kojemu se za potrebe CIA-e detaljno analizira, pa i predviđa, političko-ekonomsko stanje u multi­nacionalnoj federaciji koju autor analize već tada vidi, dvadesetak godina prije njezina rasapa, kao istrošenu strukturu. Upravo je to nepodudaranje, mjesto razlike između proživljene povijesti i distanciranog (i dislociranog) pogleda, izvorište i pokretač Đukićevih umjetničkih promišljanja.

Sandro Đukić (1964.) multimedijalni je umjetnik kojeg zanimaju kulturološko-antropološki fenomeni slike kroz odnose prezentacije i reprezentacije, intermedijalnost, istraživanja medija i veze među umjetničkim radovima i pojavama. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Đure Sedera 1989. godine. Studirao je na klasi novih medija na Kunstakademie Düsseldorf od 1989. do 1993. kao gostujući i redovni student (u klasi prof. Nam June Paik). Na istoj instituciji pohađao je Majstorsku radionicu od 1993. do 1994. godine (prof. Nan Hoover). Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je više nagrada i sudionik međunarodnih rezidencijalnih programa. Kao predavač je sudjelovao na više domaćih i međunarodnih simpozija. Radovi mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama. Živi i radi u Zagrebu.

Autorica teksta je Irena Bekić (1964.) knjižničarka, voditeljica i kustosica Galerije „Prozori“ u Knjižnicama grada Zagreba. Objavljuje likovnu kritiku, predgovore za izložbe i tekstove o umjetnicima. Jedna je od autorica tekstova u kataloškim izdanjima retrospektivnih izložbi hrvatskih umjetnica Vlaste Delimar (MSU, Zagreb, 2014.) i Sandre Sterle (Galerija umjetnina Split, 2018.) te teksta knjige „Andreja Kulunčić: umjetnost za društvene promjene“(2013., 2018.). Autorica je ili suautorica umjetničkih, umjetničko istraživačkih i edukativnih projekta “ARTeceda” i „Radionica za društvo i umjetnost“ (s Petrom Dolanjski, od 2016.), “Između tamo i tamo: Anatomija privremenih migracija” (s Dugom Mavrinac, od 2015.); „Rječnik svakodnevnih interkacija” (Novi list, travanj – listopad, 2011.), „Majke i kćeri” (s Marijanom Stanić, Galerija 90-60-90, Zagreb, 2010, MKC Split, 2011.). Članica ULUPUH-a.

Monografija je nastala u ovkiru programa Galerije Prozori, Knjižnice S.S. Kranjčevića, a suizdavač su Knjižnice grada Zagreba.

Mladić iz stoljeća prošlog

Mladić iz stoljeća prošlog

Autobiografija književnika i političara Ivana Paulette govori o načinu na koji se kroz vrijeme mijenjaju društveni običaji, kultura i moral. Osobito tematizira razdoblje iza Drugog svjetskog rata te kasnije vrijeme pada komunizma, to jest, razdoblje prijelaza iz društva rada u društvo potrošača. Pišući o tehnološkom napretku koji se dogodio u drugoj polovici 20. stoljeća, Pauletta prepoznaje da je došlo vrijeme ubrzanih promjena, ne samo u načinu življenja, već i u načinima rada, zabave, razmišljanja te u moralnim gabaritima. Autor osvještava da se pojedinac ne može skloniti od utjecaja tih društvenih kataklizmi koliko god se branio.

Knjiga je objavljena uz potporu Istarske županije.

istarska-zupanija

Dva doma. Hrvatska radna migracija kao transnacionalni fenomen

Dva doma. Hrvatska radna migracija kao transnacionalni fenomen

Knjiga Jasne Čapo o gastarbajterima i njihovim potomcima (transnacionalne generacije) plod je petnaestogodišnjeg istraživanja kvalitativnom metodologijom. Oba ta aspekta čine izuzetnu kvalitetu ove studije. Kulturnoantropološka metodologija omogućava pristup individualnim pričama i obiteljskim kontekstima — drugim riječima, pristup ljudima. Dugotrajnost istraživanja pak omogućuje uvid u dinamiku života. Gastarbajteri, koji su dosad najčešće figurirali u znanstvenoj literaturi kao statistički broj, a u popularnoj kulturi kao karikatura ili stereotip, u ovoj studiji su zbiljski ljudi u dugome životnome vijeku, sa svim dobrobitima i teškoćama, radostima i bolima odluke da odu raditi u inozemstvo. Kroz te živote prelamaju se političko-ekonomski i društveni trendovi koje autorica detaljno ispisuje, ali u središtu autoričine etnografije uvijek je čovjek, onaj koji te trendove živi, gradeći transnacionalni socijalni prostor. Njegova je pak glavna karakteristika uključivost — uključuje dvije države, dva doma i hibridne identitete koji uključuju i hrvatsko i njemačko. (Valentina Gulin Zrnić)

Monografija Dva doma rezultat je autoričina dugogodišnjeg bavljenja migracijskim temama iz etnološke i kulturnoantropološke perspektive te svojevrsna kruna njezina dosadašnjega etnološkog rada. Kreativno osmišljenim metodološkim instrumentarijem u sklopu kvalitativne istraživačke paradigme, Jasna Čapo ekstrahira iz narativa svojih brojnih sugovornika ključne teme i koncepte koji su differentia specifica života i razmišljanja hrvatskih radnih migranata u Njemačkoj i njihovih potomaka ispisujući monumentalnu znanstvenu sagu o jednoj velikoj na-cionalnoj i transnacionalnoj temi: hrvatsko-njemačkome svagdanu i blagdanu. Odgovarajuće narativne analize i interpretacije argumentirano i virtuozno uklapa u interdisciplinarni okvir etnologije i kulturne antropologije, demografije i sociolo-gije, političke, društvene i kulturne povijesti te povijesti znanosti. (Velimir Piškorec)

Studija nudi dubinske uvide u kompleksnost migracijskih putanja, motiva, osobnih i obiteljskih sudbina iseljenika iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine koji su od 1960-ih naovamo mijenjali zavičajno, domaće i poznato podneblje s gospodarski prosperitetnijim i donekle socijalno sigurnijim njemačkim tržištem rada. Kroz longitudinalno istraživanje o životima onih koji su nekoć u očima bivšeg režima smatrani “radnicima na privremenom radu u inozemstvu”, autorica etnografski utemeljeno, analitički britko i spisateljski pitko, opisuje i analizira fenomen gastarbajterstva obogaćujući tako ne samo teorijski okvir u polju migracijskih studija, nego i empirijske uvide nužne za svako buduće istraživanje ove specifične teme. Unutar transnacionalne istraživačke paradigme autorica zadobiva i održava dugogodišnje povjerenje svojih brojnih kazivača, te analitički minuciozno rekonstruira mitove, narative i ideologeme o njihovoj privremenosti, povratku i (re)migraciji, a potom prezentira zaključke koji potiču na razmišljanje o životu i identitetima migranata i njihovih potomaka, posebice o dinamičnim procesima njihova uključivanja u društvo, bivanja, vezanosti i pripadanja, dvodomnosti i učestale mobilnosti u transnacionalnom socijalnom prostoru. (Drago Župarić-Iljić)

Fotografija na naslovnici: Mladen Tudor iz serije Gastarbajteri, Zagreb 1978.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske
i Grada Zagreba.

grad-zagreb

Populacija II

Populacija II

Zbirka Populacija II miks je eseja i autobiografskog pripovijedanja u kojem Goran Bogunović piše o običnim događajima koje supostavlja začudnim idejama da bi ostvario efekt neopterećenog, inteligentnog, ali izuzetno zabavanog. Bogunović je vrlo blag i nenametljiv pripovjedač, prepun duhovitih detalja i naoko nevažnih opažanja iza kojih stoji poziv na dublje preispitivanje predmeta stvari. U istraživanju neobične strane svakodnevnog vergilijevski ga vode Ry Cooder i Kraftwerk, Sebald, Perec, Captain Beefheart i Kruno Levačić. Implicitne sugestije koje se skupljaju na rubovima teksta su da čovjek ipak nije mjera svih stvari i da bi svijet nastavio postojati i bez njega. Taj posthumanistički sentiment pro-vlači se u raznim vedrim i tužnim oblicima kroz sve eseje koji se nižu od jednostavnijih i komičnih prema složenijima i ozbiljnijima da bi završili predivnom, poetičnom »Populacijom II« prema kojoj je knjiga dobila ime.

Fotografija na omotu: Ana Opalić

Objavljivanje knjige pomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

ministarstvo-kulture

Slika od zvuka

Slika od zvuka

Zvuk je više od “standardnog” osjeta, jer nas uz ostalo čini svjesnima perspektive vremena i prostora, prenoseći podatke o brojnim odnosima koji zahvaćaju u kompleksnost ljudske egzistencije. Današnje doba ima “moć” izdvojenog slušanja, dok se s pomoću slušalica i prijenosnog medija distanciramo iz mnoštva, a javni prostor privatiziramo, onemogućavajući izravni kontakt s “ušima grada”. S druge strane svjedočimo opstanku “klasičnih” metoda emitiranja koje pridonose krhkom osjećaju zajedništva. U izložbenom prostoru zvuk često nije moguće mimoići; međusobnim preklapanjem njegovih izvora nastaje kakofonija, možda čak i buka kao oblik nove socijalnosti. Podvrgnuti smo postupcima zvučne kompresije, adaptiramo se zavisno od novih tehnologija, često ne razmišljajući o podražajima koje zvuk izaziva kod voljnih (i slučajnih) slušatelja. Knjiga Eveline Turković Slika od zvuka – Zvuk u vizualnoj umjetnosti u velikoj je mjeri posvećena zvuku kao izražajnom sredstvu i fenomenu proizišlom iz konteksta suvremene vizualne umjetnosti. No osim audioradova stvorenih specifično za radijski program i emitiranih u ciklusu emisija Slika od zvuka na Trećem programu Hrvatskoga radija, autorica ovom knjigom zahvaća širi kontekst obilježen zvučnim valovima. Riječ je o specifičnim događajima koje – kao subjekti koji slušaju – iskustveno dijelimo u zajedničkom vremenu, aktivirajući osobne osjetilne resurse. (Sandra Križić Roban)

EVELINA TURKOVIĆ (1964.), povjesničarka je umjetnosti, kustosica, likovna kritičarka. Urednica emisija o vizualnim umjetnostima na Trećem programu Hrvatskoga radija (Triptih, Ogledi i rasprave, Slika od zvuka, Stvarnost prostora), autorica dokumentarnih radiodrama (Odjel Drama Hrvatskoga radija). Autorica i urednica emisije Jedno djelo (Treći program Hrvatske televizije, u suradnji s Anom Marijom Habjan). Kustosica je izložbi 1:1, među(o)sobno u suvremenoj umjetnosti (HDLU, Zagreb, 2006., u suradnji s Radmilom Ivom Janković), Ja, ti, vi, mi Vlaste Žanić (Umjetnička galerija, Dubrovnik, 2010.), Na duge staze Antuna Maračića (MMSU, Rijeka, 2017.) te više postava Slike od zvuka (MKC, Split, 2010.; ARL, Dubrovnik, 2011.; MSU, Zagreb, 2011.; Pogon Jedinstvo, Zagreb, 2013.; Stara vojna bolnica, Zagreb, 2017.). Autorica je tekstova u monografijama Atelijer Kožarić (IdeaImago, 1995.), Igor Rončević (Meta, 2009.) i u knjizi fotografija Lokrum (Meta, 2004.) Antuna Maračića, urednica je monografije Naći se sa sobom Vlaste Žanić (Meta, 2011.). Dobitnica je Godišnje nagrade HRT-a 2012. i Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA-e 2014.

Knjiga je objavljena u suradnji s Hrvatskom sekcijom AICA-e uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

ministarstvo-kulture-grad-zagreb