Dubravko Horvatić (Zagreb, 1939.) završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a 1962. diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Bio je jedan od utemeljitelja i prvi voditelj Galerije Studentskoga centra (1963./64.), tajnik Društva književnika Hrvatske (1965.), te urednik nekoliko listova i časopisa (Modra lasta, Telegram, Hrvatski tjednik). Od 1972. do 1990., u razdoblju u kojemu je bio prešućivan, proganjan i zabranjivan, djelovao je kao profesionalni književnik. Godine 1990. ponovno se zapošljava kao urednik u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, odakle 1995. odlazi u prijevremenu mirovinu. U Matici hrvatskoj, gdje je bio član Upravnoga odbora 1970./71., izabran je za potpredsjednika, te tu dužnost obnaša od 1992. do 1993. Od travnja 1995. do listopada 1998. bio je glavni i odgovorni urednik Hrvatskoga slova, tjednika za kulturu, koji je pokrenuo zajedno s nekoliko hrvatskih književnika. U književnosti se javio 1959. pjesmom u listu Književna tribina, koji je uređivao Slavko Mihalić, a od tada je objavio više od pedeset pjesničkih zbirka te proznih knjiga. Član je Društva hrvatskih književnika od 1962., a od 1968. do 1996. bio je član Hrvatskoga PEN centra, iz kojega je isključen zajedno s još tridesetak autora, jer su se suprotstavili tzv. Praškoj rezoluciji iz 1994. Politički se izravno angažirao 1989., kada je nastupio na prvom javnom predstavljanju HDZ-a zajedno s Franjom Tuđmanom i još desetak javnih djelatnika. Dobitnik je više književnih nagrada, među kojima nagrada Ivana Brlić Mažuranić (1987.), Miroslav Krleža (1990.), Tin Ujević (1996.). Pojedine pjesme, novele i eseji prevedeni su mu na oko 25 jezika. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Spomenicom Domovinskoga rata, Redom hrvatskoga trolista i Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.