Pavao Butorac (Perast 1888. – Dubrovnik 1966.) potjecao je iz jedne od najuglednijih obitelji iz Perasta. Pučku školu završio je u Perastu, klasičnu gimnaziju u Kotoru, studij teologije u Zadru. Prije uoči I. svjetskog rata bio je profesor u Zadru na gimnaziji s hrvatskim nastavnim jezikom i predavao je hrvatski i talijanski jezik, te povijest i zemljopis (1914. — 1915.). Između ostalog, od 1918. do 1920. bio je rektor sjemeništa u Kotoru, a kao kateheta radio je na tamošnjoj gimnaziji. Kotorskim biskupom imenovan je 1938. a dubrovačkim 1950. godine i tu je dužnost obnašao do smrti. Bio je povjesničar i teološki pisac. S prilozima surađivao je u časopisima i novinama i pisao knjige; od objavljenih izdvajaju se Gospa od Škrpjela, Zmajevići i Boka Kotorska od najstarijih vremena do Nemanjića. Bio je počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu.