Miroslav Bertoša (1938.-2023.), povjesničar, dugogodišnji znanstveni savjetnik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, te profesor Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Prvi generalni konzul Republike Hrvatske u Trstu (1995.–1998.). Član suradnik HAZU. Na temelju arhivske građe, pretežito mletačkih arhiva, multidisciplinarno proučavao je prošlost Istre i sjevernojadranskoga prostora XVI.–XVIII. st. Bio je poznavatelj suvremene historiografije, a napose kretanja u avangardnoj francuskoj »školi analista«. Glavna djela: Istarsko vrijeme prošlo (1978.), Etos i etnos zavičaja (1985.); Jedna zemlja, jedan rat: Istra 1615.–1618. (1986.), Zlikovci i prognanici: Socijalno razbojništvo u Istri u XVII. i XVIII. stoljeću (1989.); Istra između zbilje i fikcije (1993.); Istra: Doba Venecije (XVI.–XVIII. stoljeće) (1995.); Izazovi povijesnog zanata: Lokalna povijest i sveopći modeli (2002.). U izdanju Durieuxa objavio je knjige Istra, Jadran, Sredozemlje: Identiteti i imaginariji (2003.), Kruh, mašta & mast (2007.) i Doba nasilja, doba straha (2011.).