Odvjetnicu Susane, ženu od 42 godine, posjećuje stari znanac Gilles Principaux: moli je da na sudu brani njegovu suprugu koja je ubila njihovo troje djece. Odvjetnica misli da ga se sjeća iz djetinjstva kada je bila u njega zaljubljena. Imala je deset godina, a on četrnaest, ali u međuvremenu je sasvim zaboravila što se tada dogodilo u njegovoj sobi. Je li je zlostavljao kao što je tvrdio njezin otac? Osveta je moja je introspekcijska noćna mora u kojoj se sjećanja pokazuju kao loš oslonac za stvaranje zaključaka: odvjetnica ne može prestati preispitivati prošlost, ali se pouzdano ne sjeća gotovo ničega. Nestalnost i nemogućnost iznalaženja pravog znanja stvaraju dezorijentaciju, jezu i osjećaj da negdje vreba skrivena trauma, nešto strašno što se dogodilo davno, a još vlada životom junakinje. Uz dobru dozu ironične dramatike Marie NDiaye pokazuje da ništa nije sigurno ni postojano u svemiru kojim ravna trauma, međutim, ona istovremeno slavi mogućnost beskonačne reinvencije i oslobođenja iz te noćne more.

Knjigu je s francuskoga prevela Nataša Medved.

Prevoditeljica je za rad na ovom prijevodu koristila stipendiju CNL-a.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Proljetno izdanje Fantoma slobode bogato je odličnom pripovjednom prozom, esejistikom i kritikom. Broj započinjemo pričom »Selfie« zagrebačke pripovjedačice Karmele Špoljarić, britkim prikazom smućene svijesti današnjeg korisnika društvenih mreža.

Sofisticirana proza »Kišno poslijepodne u kući Madame Sesostriste« Igora Vučaka posveta je melankoliji, odnosno žalovanju nad činjenicom da nitko nije besmrtan, da je »ovo ljudsko vrijeme… neminovno osuđeno na propast« unatoč umjetničkim djelima koja ljudi ostavljaju za sobom ne bi li ostali upisani u vječnost.

Slijede dvije priče srpskog prozaista Milana Živanovića, prva nadrealistička »Više ne jedemo ljude« o djetetu koje se suprotstavlja ocu zlostavljaču i druga također o dječaku, s kojim majka želi pobjeći od muža. Živanovićeva je proza sva u naslućivanju i atmosferi, a zbivanja se prepoznaju tek iz sporednih informacija.

Priča »Koliko utehe, koliko zla« Miljana Milanovića, autora triju zbirki pripovijedaka, ima dvije usporedne i naizgled nepovezane pripovjedne linije od kojih je prva o povratku Isusa i njegovoj prilagodbi današnjem vremenu, a druga o dvojici prijatelja od kojih jedan pokušava snimati filmove, a drugi radi kao žongler u cirkusu. Kako radnja odmiče, postaje vidljivo da se linije prožimaju i da jedna komentira drugu.

U priči »U avionu« Nada Crnogorac metaforički pripovijeda o važnosti kontakta sa stvarnim svijetom. Prvotno suzdržana pozicija pripovjedačice na kraju se preobražava u onu velikog srca što u sebi ima mjesta za ljubav i sućut prema cijelom čovječanstvu.

Anegdotalna proza Gordana Poropata iz Pule govori o običnim ljudima na neobičan način, a beogradska pjesnikinja i pripovjedačica Katarina Fiamengo podarila nam je dvije duhovite priče o spletkarenju.

U prijevodnom tematu polonistica Petra Gverić odabrala je i prevela za nas ulomak iz duhovitog satiričnog romana Mala apokalipsa Tadeusza Konwickog, kultnog pisca, scenarista i redatelja, a u popratnom eseju objasnila je specifičnosti ovog autora.

Životni pogledi mačka Murra jedan je od najvažnijih romana njemačkog romantizma. Njegov autor E. T. A. Hoffmann prvi dio je objavio 1819., a drugi dio 1821. godine. Roman se sastoji od dvije naizgled odvojene cjeline: autobiografije mačka Murra koji pripovijeda o svojem naukovanju i biografije glazbenog genija Johannesa Kreislera, koji iznosi svoja razmišljanja o prirodi umjetnosti. Posrijedi je satirični roman o odnosu umjetnosti te njezinog mjesta u provinciji i u provincijskom mentalitetu. To je također parodija klasičnog Bildungsromana u kojoj Hoffmann vješto oslikava i ironizira razna kulturna strujanja, književne fenomene te općenito društvo svoga vremena. U ovom broju Fantoma slobode donosimo ulomak iz romana koji će u cijelosti biti objavljen krajem godine u prijevodu Borisa Perića.

Nakon Mačka Murra slijede dvije priče slovenske spisateljice Mirane Likar. Iako govore o teškim situacijama i prekarnim vremenima, obje bude optimizam i nadu u preživljavanje, psihičko i fizičko. Proza Mirane Likar je duboko humana, i premda ne nudi obećanje da će budućnost biti dobra, ipak nas neizravno usmjerava prema takvom razmišljanju.

Andrija Koštal u svojem eseju piše o važnosti intenzivnog iskustva za današnjeg čovjeka, o povezanosti takvih iskustava s estetikom i etikom te o značenju etičkog življenja koristeći se pritom Deleuzeovim poimanjem etike kao kriterijem analize.

U kritičkoj rubrici Jadranka Pintarić piše o knjizi Book&ništa Ivana Berislava Vodopije, Franjo Nagulov je čitao pjesničku zbirku Zlice i vilice Nataše Govedić, Vanja Kulaš piše o romanu Moja miljenica Mariekea Lucasa Rijnevelda, a Neven Vulić o prvijencu Bena Lernera Odlazak sa stanice Atocha.

Likovni dio Fantoma slobode, Kontejner, donosi tekst Branka Franceschija o medijskoj umjetnosti redateljice Renate Poljak.

Autori u ovom broju:

Karmela Špoljarić rođena je u Zagrebu. Maturirala je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Diplomirala je kroatistiku i južnoslavenske filologije te magistrirala na poslijediplomskom znanstvenom studiju književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Piše prozne i dramske tekstove. Za tinejdžersku dramu Nula kuna po minuti dobila je nagradu Ministarstva kulture »Marin Držić«, a za roman Nije ovo Twin Peaks nagradu Društva hrvatskih književnika »Slavić«. Objavila je i zbirke priča Pazi što ćeš poželjeti i Ringišpil te romane Major Tom, Rašomon i Ulica jorgo­vana. Uz pisanje, autorica vodi i razvija specifične radionice. Osmislila je prvu dopisnu radionicu kreativnog pisanja »Kako početi« te radionicu pisanja bajki za odrasle »Bajkanje«. Koautorica je tekstualno–vizualnog projekta »Izložba priča« te kreativno–terapijske radionice »4priče.put«, kao i radionice terapijskog pisanja »Nije važno odakle ćeš krenuti«. Živi i radi u Zagrebu i na Krku.

Igor Vučak rođen je u Sarajevu 1986. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za historiju umjetnosti i Odsjeku za komparativnu književnost, baveći se istraživanjem francuske, engleske i američke književnosti kroz prizmu interdisciplinarne književne kritike i kulturoloških studija. Magistrirao je kulturološke studije i komparativnu književnost na sveučilištima Santiago de Compostela, St Andrews i Bergamo (Erasmus Mundus Joint Master Degree Crossways in Cultural Narratives). Kao historičar umjetnosti, komparatist, kustos i koautor publikacija radio je za Narodno pozorište Sarajevo, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Umjetničku galeriju BiH, Sarajevski ratni teatar kao i druge institucije kulture. Kritičke eseje, književnu i likovnu kritiku, novinske članke i komentare objavljuje u časopisima Život umjetnosti, Novi Izraz, i dnevnom listu Oslobođenje.

Milan Živanović rođen je 1982. godine u Kruševcu u Srbiji. Studirao je srpsku književnost i jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu. Od 2009. do 2017. radio je u e–novinama, od 2017. radi u XXZ magazinu gdje, između ostalog, uređuje i LGBTIQ rubriku. Piše za Optimist te za portal Glavne.

Miljan Milanović rođen je 1982. godine u Zaječaru. Voli Grčku. Pleše uz rembetiko. Jedri. Pije crveno vino. Rakijski majstor male obiteljske destilerije. Objavio je zbirke priča Bending (Književna omladina Srbije, 2010), Produžetak vrste (Partizanska knjiga, 2019) i Divlje rastinje (Partizanska knjiga, 2022). Jedan je od osnivača književne grupe Kratež.

Nada Crnogorac rođena je 1952. u Županji. Diplomirala je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njene priče i pjesme objavljene su na Prvom i Trećem programu Hrvatskog radija, u Večernjem listu, Zarezu, časopisima Poezija, Quorum, Ulaznica te na stranicama internetskih časopisa i portala Balkanski književni glasnik, Knjigomat, Poiesis, Književnost, Strane i CeKaPe. Izdala je dvije zbirke pjesama: Otvorena vrata i Jedrenjak kapetana Kuke. Dobila je nagradu »Vranac« za najbolju kratku priču 2013. godine. Predstavljena je u izboru hrvatske književnosti u američkom časopisu Underpass 2015. Živi u Bjelovaru.

Gordan Poropat rođen je 1955. godine u Puli, gdje i danas živi. Do sad nije objavljivao, osim u časopisu Nova Istra.

Katarina Fiamengo rođena je 1984. u Kladovu. Piše poeziju, haiku i kratke priče. Sudionica je regionalnih književnih festivala i dobitnica više regionalnih nagrada za poeziju i prozu. Urednica je rubrike poezije u elektroničkom časopisu Afirmator. Živi u Beogradu. Knjige: Rcioadina (zbornik radova s književne radionice CSM–a, 2005.), Profili (KK »Branko Miljković», 2007.), Veče pre (nagrada »Spasoje Pajo Blagojević»,Centar za kulturu Plužine, 2009.), Razglednice (Presing, 2020), Putopisi (nagrada na Presingovom natječaju za najbolji neobjavljeni rukopis poezije, Presing, 2021.). Prevela je s makedonskog na srpski izbor iz poezije Elene Prendžove Politički korektna poezija/Ljuboljubiva (Sovremenost, 2015.). Organizira i vodi književne večeri »Poezija u blok» i »Književni slet«.

Petra Gverić rođena je u Zagrebu, gdje je i diplomirala na Odsjeku za kroatistiku i polonistiku Filozofskog fakulteta. Niz godina radila je kao lektorica hrvatskog jezika na sveučilištima u Poljskoj i Njemačkoj. Napisala je desetak znanstvenih radova o poljskoj i hrvatskoj književnosti i započela doktorat koji će završiti kad jednom ode u penziju. Odnedavno ponovno živi u Zagrebu, radi u izdavačkoj kući, piše kratke priče i tekstove za Treći program Hrvatskog radija, i prevodi. Članica je literarne grupe ZLO.

Ernst Theodor Amadeus Hoffmann bio je njemački pisac, skladatelj, glazbeni teoretičar, kritičar, slikar i karikaturist. Rođen je u Istočnoj Pruskoj u Königsbergu 1776., a umro u Berlinu 1822. godine. Prve novele i priče, uzore romantičkog pripovjedalaštva, skupio je u knjizi Fantazije u Callotovoj maniri (Fantasiestücke in Callot’s Manier), nakon čega slijedi roman \avlovi eliksiri (Die Elixiere des Teufels) i pripovijetke Noćne zgode (Nachtstücke) te zbirka novela bajki Serapionova braća (Die Serapions–Brüder). Hoffmannovi tekstovi uvjerljivo dočaravaju svijet snova, hipnoze, telepatije i strave. Novim pripovjednim oblicima, sablasnom i nadnaravnom atmosferom te motivikom snažno je utjecao i na svoje suvremenike i na brojne mlađe pisce. Jedno od najznačajnijih glazbenih djela mu je opera Undina.

Boris Perić, rođen je 1966. u Varaždinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao germanistiku i filozofiju. Bavi se književnošću, književnim i znanstvenim prevođenjem, te publicistikom i novinarstvom obrađujući teme iz kulture, znanosti, unutarnje i vanjske politike. Prozna djela i prijevode s njemačkog i engleskog te na njemački jezik objavljivao u hrvatskim i inozemnim književnim časopisima. Uvršten u više književnih antologija. Za književne prijevode i autorska djela više puta nagrađivan. Član Hrvatskog društva pisaca, Društva hrvatskih književnika, te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.

Mirana Likar (1961.) diplomirala je slovenski i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Na književnoj sceni pojavila se s tri zbirke kratkih priča zaredom i odmah bila zapažena i nagrađivana. Za zbirku Sobotne zgodbe (2009.) bila je u užem izboru za nagradu Fabula i prvijenac godine. Druga knjiga kratkih priča, Sedem besed, objavljena je 2012. godine. Priča iz te zbirke, Nadin stolnjak, uvrštena je 2013. godine u antologiju najbolje europske proze, Best European Fiction, u izdanju Dalkey Archive Pressa u SAD–u, koju je uredio Aleksandar Hemon. U novinama Delo knjiga je svrstana među pet najvažnijih u Sloveniji. Roman Babuškin kovček (2017.) imao je sjajnu čitateljsku recepciju. Novela Bibavica (2019.) govori o zaboravljenoj kiparici talijansko–slovenskog porijekla. Drugi roman Pripovedovalec (Založba Goga, 2020.) bio je u užem izboru za Cankarevu nagradu i Kresnik. Priče »Manastir« i »Dionizove svinjice« prevedene su iz posljednje objavljene zbirke Ženska hiša (Založba Goga, 2022.).

Andrija Koštal rođen je 1995. u Zagrebu gdje je 2020. diplomirao komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu, a dvije godine kasnije na istom fakultetu upisao poslijediplomski doktorski studij znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture. Autor je nekoliko znanstvenih članaka, eseja i osvrta. U svojem radu teži povezivanju filozofije, književnosti i znanosti.

Jadranka Pintarić piše eseje i književne kritike, uređuje knjige i katkad prevodi. Zaposlena je kao voditeljica Odnosa s javnošću MSU–a. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao novinarka i urednica u Redakciji kulture Prvog programa Hrvatskog radija, urednica u Mozaiku knjiga te glavna urednica Nakladnog zavoda Matice hrvatske. Članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika u kategoriji književne kritičarke bila je do 2008. Osim pisanja kritika za novine i časopise, pokreće biblioteke i uređuje pojedinačna izdanja za Jesenski i Turk, Hrvatsko filološko društvo, Hrvatsko društvo pisaca, Novi liber, AGM i dr. Bila je stalna suradnica u emisijama iz kulture Hrvatske radio–televizije. Književne kritike, likovne prikaze, eseje i prozne tekstove objavljuje od 1987. Objavila je knjigu odabranih kritika U smjeru meridijana: književne kritike (2003.), zbirku proznih tekstova Kamate na ljubavne uzdahe; Ogledi o tankoćutnosti (2008.) te zbirku priča Dobro sam i ostale laži (2020.).

Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevantnih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno šest nagrada za književnost te književnu kritiku.

Vanja Kulaš rođena je 1979. u Zagrebu. Diplomirala je njemački i francuski jezik s književnostima te bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirala s filmološkom temom. Zaposlena je kao voditeljica Zbirke za francuski jezik i književnost i rumunjski jezik i književnost u Knjižnici Filozofskog fakulteta. Kao filmologinja sudjeluje u nastavi na zagrebačkoj Romanistici. Objavljuje znanstvene i stručne radove, književnu i filmsku kritiku. Radi i kao književna urednica.

Neven Vulić rođen je u Zagrebu, gdje je diplomirao francusku književnost i opću lingvistiku. Zastupljen je u Zborniku eventualizma (Celeber, 2006.), prvijenac Povijest bolesti objavio je 2010. u izdanju Sysprinta, a jedna priča mu je uvrštena u antologiju tekstova najmlađih hrvatskih književnih autora Bez vrata, bez kucanja (Sandorf, 2012.). Roman Nježna stvorenja objavio je 2020. u izdanju Frakture. Urednik je i književni kritičar, a osvrte iz suvremene literature piše od 2012. Sudjelovao je u izradi Leksikona Antuna Gustava Matoša (LZMK, 2016.). Živi i radi u Zagrebu.

Renata Poljak rođena je 1974. u Splitu, gdje je 1997. diplomirala i stekla zvanje profesorice likovne kulture. Poslijediplomski studij završava na Likovnoj akademiji École Régionale des Beaux–Arts 1999. u Nantesu u Francuskoj. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završava diplomski studij kiparstva 2020. Godine 2002. dodijeljena joj je »ArtsLink« stipendija na Umjetničkoj akademiji u San Franciscu, gdje gostuje kao umjetnica i mentorica studentima i studenticama 5. godine. Dobitnica je stipendije za boravak u MuseumsQuartieru u Beču 2004. i Cité des Arts u Parizu 2007. i 2008. Godine 2008. osvaja prestižni rezidencijalni umjetnički program »Art in General« u New Yorku, nakon kojeg slijede druge umjetničke rezidencije: »Skowhegan«, Maine, USA, 2009.; »ArtOmi«, New York, 2010.; »Residency Unlimited«, New York, 2011. i tromjesečni rezidencijalni program u centru Récollet u Parizu 2013. godine. U proljeće 2010. godine izbor njezina opusa prikazan je u Centru »Georges Pompidou« u Parizu. Istovremeno sudjeluje na Bijenalu suvremene umjetnosti u Rennesu u Francuskoj. U studenom 2010. izbor njezinih radova izložen je u prostoru Carrousel du Louvre na izložbi »Paris Photo 2010«. Izbor vlastitih filmova samostalno izlaže u umjetničkom centru Palais de Tokyo 2012. u sklopu umjetničkog događanja »Festival d›Automne« u Parizu. Njezinu samostalnu izložbu u Galeriji »Stephan Stoyanov« njujorški tjednik »The Village Voice« uvrstio je u tri ponajbolje izložbe koje se u New Yorku moglo pogledati u siječnju 2013., dok je zapažena retrospektiva njezinih radova u studenom 2014. otvorena simultano u umjetničkim centrima »Optica« i »Occurrence« u Montrealu u Kanadi. Od recentnih grupnih izložbi Renata Poljak sudjelovala je na izložbama »Prophetia« Fondacije»Joan Miro« u Barceloni te »Stories from the Edge« u Kunsthausu u Grazu. U 2016. svoj je novonastali projekt »Partenza« samostalno izlagala u dvama muzejima u Hrvatskoj, u galerijama u Zagrebu i Parizu te muzeju Danubiana u Bratislavi. Godine 2017. Verlag für moderne Kunst iz Beča izdaje njezinu umjetničku knjigu pod naslovom »Don’t Turn Your Back On Me« koja uključuje eseje Elisabeth Lebovici, Alaine Clair Feldman, Mladena Lucića i drugih. Godine 2018. samostalna izložba pod nazivom »Još jedan odlazak« održava se u Salonu Muzeja suvremene umjetnosti u Beogradu, a njezin je rad jedan od jedanaest izabranih među više od 800 umjetnika za finalnu izložbu u Metropolitan Art Centru (MAC) u Belfastu za međunarodnu umjetničku nagradu »MAC International« 2018. Tri godine zaredom, 2019., 2020., 2021., tri recentna filma »Još jedan odlazak«, »Porvenir« i »Split« premijerno su prikazana na Međunarodnom festivalu kratkometražnog filma u njemačkom Oberhausenu.Uz to, film »Porvenir« dobitnik je i pet nagrada filmskih festivala, a direktor Festivala Lars Henrik Gass uvrstio ga je u časopisu Kinoscope u pet najboljih filmova 2020. godine. Godine 2019. i 2021. sudjeluje na internacionalnim žiriranim izložbama »Proyector 2021« u Madridu te na Ostrale Biennale u Dresdenu 2021. i 2023. Osvrt o samostalnoj izložbi »Porvenir« u Galeriji Kranjčar objavljen je u Art Forumu u rubrici Critics’ Picks.

Broj je uredila Ivana Rogar.

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Zbirka pjesama Djevojka–Zarez kazališne redateljice Rajne Racz sastoji se od četiri naoko raznorodna ciklusa koji čine naposljetku zaokruženu cjelinu koja daje naslutiti da je toplina prema drugima emancipatorska i da na kraju pobjeđuje. U prvom ciklusu autorica gradi identitete lirskih objekata pomoću simbolike interpunkcije: ljudi postaju poput zareza ili trotočke jer se ponašaju kao pravopisni znakovi. Tu su zatim pjesme posvećene životu u kazalištu, o njegovu licu i naličju. Pjesme–fragmenti iz povijesti jedne obitelji te poezija koja govori o raznim manifestacijama ljubavi i ljubavnog odnosa teme su trećeg i četvrtog ciklusa. Ova vizionarska poezija odiše mistikom i tajnovitošću, aluzije na drevno znanje naših baka isprepliću se s kazališnim motivima stvarajući bogat simbolički imaginarij koji govori o toplini obiteljskih veza i o borbi za kreativnost.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Zbirka Slipi kralj i druge priče Marina Ivančića čudesan je  spoj spekulacije, fantastike, erudicije i vještog pripovijedanja. Opis možda djeluje kao imitacija Borgesa, ali Ivančić ne oponaša, njegova je  proza posve autentična. Među mnoštvom neobičnosti našli su se parabola o  Kristovom životu, priča o ljubavi obrazovanog mediokriteta prema  neobrazovanom geniju, zgoda iz života natprirodno inteligentnog psa, i  druge zapetljane, labirintske priče čiji kraj dolazi kao svježe ili pak  gorko otriježnjene. Slojevita i precizno izvedena, Ivančićeva je proza  vrijedan dio suvremene književne produkcije.

Svijet u zrnu pijeska raskošan je roman o mladoj ženi Nori koja krajem 19. stoljeća odlazi iz doma i stiže u grad odvojen od ostatka svijeta. Stanovnici grada su rukotvorci, a svatko od njih bavi se onim što voli. U naizgled idealnom okružju Nora pokušava naći svoj put, a pritom se lomi između dvaju svjetonazora u kojima se reflektiraju temeljna razmišljanja Istoka i Zapada: je li ispravan put objektivizam ili subjektivizam? Treba li se povoditi razumom ili emocijama? Slijedeći naputak rukotvoraca da se bavi onime čime se želi baviti, kao što to čine i oni, Nora odlučuje biti pripovjedačica. Iz njene odluke proizlazi jedno od glavnih pitanja kojima se roman bavi: koliko priče koje pričamo utječu na naš život i život drugih? Kako nas priče koje slušamo odrastajući oblikuju i kakvi postajemo slušajući što bismo trebali, a što ne?

Svijet u zrnu pijeska treći je roman Ive Gjurkin (Līlā, 2019.; Pjesma o vjernosti, 2021.), koja je i ovdje ostala vjerna filozofskim pitanjima razrađenim kroz pripovijedanje, ali ovaj je put izradila bogatu simfoniju različitih likova i događaja.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

U biblioteci Ellipsis objavljena je knjiga Frančeske Liebmann: Kulturemi u romanima Ive Andrića. Analiza njemačkih i engleskih prijevoda.

Knjiga Frančeske Liebmann može se okarakterizirati, u problemsko–tematskom i metodološkom pogledu, kao aktualna traduktološka studija izrađena na temelju istraživanja književnopovijesno relevantne i za sam kulturološko–traduktološki pristup adekvatne književne građe: kanonskih romana Ive Andrića Na Drini ćuprija i Travnička hronika u izvorniku te u njemačkom i engleskom prijevodu. Knjiga će biti zanimljiva proučavateljima opusa Ive Andrića jer nudi izvrsne sintetske uvide o Andrićevu književnom djelu i problemima njegove recepcije, traduktolozima i prevoditeljima–praktičarima, te komparatistima koji se zanimaju bilo za probleme suvremene traduktologije, bilo za modernu južnoslavensku književnost i kulturu. (DAVOR DUKIĆ)

Studija Kulturemi u romanima Ive Andrića ne samo da se savršeno uklapa u dosadašnja istraživanja kulturnih posebnosti Andrićeva djela, već ih, što je zasigurno i njezin najvažniji znanstveni doprinos, prikazuje kao izazov prevoditeljima da ih što je moguće bolje sačuvaju i u prijevodu. Autorica na tragu zahtjeva za smislenim povezivanjem kultura i uspostavom jezičnog dijaloga među njima, svojstvenim itekako i promišljanjima samog Andrića, te idiomatske posebnosti Andrićeva književnog horizonta stavlja u odnos prema njihovim prijevodnim inačicama u njemačkim i engleskim prijevodima njegovih djela, utvrđujući time njihovu semantičko–semiološku usidrenost u koordinatama zadanih prostorno–vremenskih (običajnih, političkih, jezičnih itd.) interakcija, te mogućnost / nemogućnost njihova adekvatnog prenošenja u strane, u konkretnom slučaju germanske jezike pod uvjetom očuvanja njihove kulturne jedinstvenosti. (TOMISLAV PLETENAC)

Kulturemi u romanima Ive Andrića nisu i ne mogu biti tek puka analiza dešifriranja bosanskog kulturnog identiteta kroz prizmu jednog autora i jedne autorsko-prevodilačke epohe, već isključivo naputak za čitanje i iščitavanje tog kronotoposa europske nesvjestice, kako nekoć, tako i danas. Vratimo se stoga literaturi i čitajmo ovu knjigu kao odgonetnuti dokument nečeg o čemu je, uostalom, nabolje svjedočio upravo Andrić. Analizirajmo mogućnosti i nemogućnosti svjetskih jezika da se sučele s tom još uvijek nadasve intrigantnom temom i — prije svega — čitajmo Andrića sasvim apolitično kao autora koji je iz svoje Bosne iščeprkao i u literarni diskurs pretočio toliko neospornih kulturno-identitetskih činjenica da bi se mnogi akteri tamošnje aktualne politike glatko mogli postidjeti vlastita nerazumijevanja istih. I da, čitajmo, jer čitanje je, rekosmo, branje nekakvih plodova. A plodovima ova studija nikako ne oskudijeva. (BORIS PERIĆ)

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Kao i obično, godinu zaključujemo zimskim izdanjem časopisa Fantom slobode. Za ovaj broj odabrali smo tekstove petero pjesnika te isto toliko kritičara i teoretičara dok je likovna rubrika Kontejner posvećena ovogodišnjoj Documenti, koja se održava u Kasselu, i venecijanskom Bijenalu.

Književna kritičarka i pjesnikinja Bjanka Alajbegović piše, između ostalog, poeziju o životu s traumom. Dojam traumatičnog iskustva subjekta, kojem se misli nižu naizgled bez reda, Alajbegović ostvaruje lomljenjem redaka, brojnim opkoračenjima i razlomljenom sintaksom. Nova misao u retku katkad se ne označava točkom nego samo velikim početnim slovom ili pak obratno čime autorica pridonosi subjektovu kaotičnom doživljaju svijeta. Ova snažna poezija svjedoči o iskustvu koje dijelimo s mnogo većim brojem ljudi nego što smo svjesni.

Ivica Đikić, kojeg ponajprije znamo kao pripovjedača i novinara, iznenadio nas je ovaj put poezijom. Kao i prozu, Đikić poeziju piše izravno, bez uljepšavanja, a s obzirom na to da često govori o ratu, takav pristup, lišen sentimentalnosti, na čitatelja ostavlja snažan dojam. U autorovu jezično svedenom svijetu jasno je da ne postoji kozmičko poravnanje koje naposljetku donosi katarzu. Kao poanta ostaje upravo taj izostanak. Tema koja se u ovim pjesmama ponavlja su i radosti koje djeca pronalaze u stvarima odviše običnima za odrasle. Djetinja znatiželja i mašta iz doba nevinosti kao da se supostavljaju onom prvo spomenutom svijetu bez čarolija u koji ćemo ući odrastanjem.

Žena koralj novi je rukopis Andrijane Kos Lajtman, autorice više pjesničkih zbirki. Specifično za ove pjesme jest da je njihov lirski subjekt Vesna Parun. Kos Lajtman kao u natutknicama niže prizore i dojmove iz života pjesnikinje da bi se oni naposljetku kaleidoskopski spojili u cjelovitu i slojevitu pjesničku sliku. Posrijedi su fingirana sjećanja na djetinjstvo i mladost ponajviše smještena na otok Zlarin gdje se Parun rodila. Ovu ingenioznu poeziju prožima sjetna atmosfera ostvarena, između ostalog, bogatim figurativnim izrazom.

U ovom broju Fantoma možete pročitati devet novih pjesama filmskog kritičara i pjesnika Damira Radića u kojima autor spaja elemente filmske umjetnosti i liriku. Radić prikazuje radnju filmskih klasika i njihovih likova u grubim crtama da bi izgradio kostur za dočaravanje određene filmske atmosfere. Tu su beznađe Bonnie i Clydea, hladnoća Širokog i dokumentarna suzdržanost Šoe. Radić atmosferu prikazuje autentično kao i redatelji filmova o kojima piše.

Nagrađivana pjesnikinja i kritičarka iz Sarajeva Nikolina Todorović donosi nam intimističku poeziju kroz koju se provlače teme ljubavnih i obiteljskih odnosa. Bilo da piše o senzualnoj ljubavi ili o teškom obiteljskom životu obitelji, njezina je poezija izrazito sugestivna i protkana finom ironijom te je se teško zasititi.

Ivan Šunjić piše o zbirci poezije kragujevačke pjesnikinje Ivane Maksić, Kćeri, zar ne vidiš da gorim, objavljene 2020. u nakladi Trećeg trga, a Franjo Nagulov analizira zbirku Senke Kapetanović Cirkulacija nepotrebnih stvari koju je 2021. izdao Jesenski i Turk.

Teoretičarka i kazališna redateljica Rajna Racz pripremila je analizu kanonskog djela Augusta Strindberga, duologije Mrtvački ples. Strindberg je, prema mišljenju Racz, ispisao drame u čijem je središtu sukob ljubavi i mržnje pa je tekst kao takav u dijalogu s više teoretičara ljubavi. Racz analizira Strindbergove drame u odnosu na ideje ljubavi kod Rolanda Barthesa, Otta Weiningera, Denisa de Rougemonta i Luce Irigaray.

U ulomku iz knjige Povijest u metafikciji,koja će uskoro biti objavljena, Teoretičarka književnosti Sanja Šakić bavi se čitateljskom konfiguracijom pripovjedača kao instance koja gospodari pričom, polazeći od pretpostavke da njegov nadzor nad pričom počiva na trajanju u vremenu pripovijedanja, a ne na zaposjedanju priče jezikom. Ova je pretpostavka proizašla iz čitanja djela Davida Albaharija koja na sadržajnom i jezičnom planu zastupaju stav da je odnos teksta prema zbilji kondicionalan, hipotetičan i kreativan, a zbog kojeg je pripovjedač podređen samo zakonu nužnosti i vjerojatnosti umjetničkoga djela. Analizirane su strategije koje čitatelja podsjećaju da je tekst, zato što je proizvod jezične djelatnosti, neovisan od iskustvene stvarnosti, te se ističe da u prozi Davida Albaharija priča nije tek fabula ili tradicionalno shvaćeno pripovijedanje priče o nekom događaju, nego da je prava ili istinska priča entitet kojim pripovjedač nastoji zagospodariti, ali svojim djelovanjem samo uspijeva ometati njezino pojavljivanje. Ako je pripovjedač razvlašten zakonom vjerojatnosti i zakonom priče koja se ne pojavljuje kao proizvod jezične djelatnosti, preostaje mu da gospodari samim sobom kao pričom odgovarajući na pitanje tko sam? uz koje se artikulira njegov nestabilni pripovjedni identitet.

Književni teoretičar i sveučilišni profesor Zvonimir Glavaš kritički se osvrće na dosadašnja istraživanja o postmarksističkoj teoriji, te osim što donosi prikaz trenutne istraženosti polja, postavlja i temelje problematizaciji pojma postmarksizma. U tekstu objavljenom u ovom broju, „Pregledne studije postmarksističke teorije“, Glavaš raspravlja o sedam knjiga te nekoliko studija koje se na razne načine dotiču postmarksističkih tema premda se ne koriste samim pojmom postmarksizma. Autor pruža uvid u stanje postmarksističkog polja i polaže temelje za preispitivanje koncepta postmarksizma.

Bjanka Alajbegović rođena je u Sarajevu 1983. godine. Diplomirala je na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Objavila je zbirke pjesama Između dvoje (2005.) i Srčane saturnalije (2019.). Gostovala je na brojnim regionalnim pjesničkim susretima. Pjesme su joj prevedene na mađarski i rumunjski i njemački jezik. Poeziju i eseje objavljuje u književnoj periodici i na portalima: Odjek, Novi izraz, Sarajevske sveske, Zeničke sveske, Ars, Plima, Motrišta, Fragment, Eklava, Strane, Bona. Književnu kritiku objavljuje u okviru projekta Ženska čitaonica. Uža oblast interesa joj je feministička epistemologija. Članica je PEN Centra BiH.

Ivica Đikić rođen je 1977. u Tomislavgradu. Dosad je objavio je romane Cirkus Columbia (2003.), Sanjao sam slonove (2011.), Ponavljanje (2014.), Beara — dokumentarni roman o genocidu u Srebrenici (2016.) i Ukazanje (2018.). Cirkus Columbia dobio je nagradu Meša Selimović. Roman Sanjao sam slonove osvojio je nagradu Tportala, Ponavljanje je nagrađeno Kočićevim perom (Banja Luka — Beograd), a Beara priznanjem Krunoslav Sukić Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka. Zbirka priča Ništa sljezove boje izišla mu je 2007., a zbirka pjesama Ostatak svijeta 2012. \ikić je objavio i tri publicističke knjige: Domovinski obrat — politička biografija Stipe Mesića (2004.), Gotovina, stvarnost i mit (2010.), u suautorstvu s Davorom Krilom i Borisom Pavelićem, te Šarik Tara: Život (2013.). Uz film Cirkus Columbia, suscenarist je filma Visoka modna napetost (2013.) te scenarist serije Novine (2016. — 2020.). Novinarstvom se profesionalno počeo baviti 1994. u Slobodnoj Dalmaciji, a u tjedniku Feral Tribune bio je novinar i urednik od 1997. do gašenja lista 2008. Od 2009. do 2010. bio je glavni urednik Novog lista, a od 2010. do 2016. glavni urednik tjednika Novosti iz Zagreba, nakon čega je nastavio pisati u tom listu.

Andrijana Kos Lajtman rođena je u Čakovcu, 1978. izvanredna je profesorica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, gdje predaje hrvatsku i svjetsku književnost. Dosad je objavila dvije znanstvene knjige: Autobiografski diskurs djetinjstva (Ljevak, 2011.) i Poetika oblika — suvremene konceptualne i hipertekstualne proze (Ljevak, 2016.) te četiri pjesničke zbirke: Jutarnji laureat (Grad Čakovec, 2008.), Lunule (Disput i DHK, 2012., nagrada »Dobriša Cesarić«), Teleidoskop (HDP, 2018.) i Stepenice za Stojanku K. (V.B.Z., 2019.). Pjesme su joj prevedene na makedonski, slovenski i mađarski jezik te objavljene u brojnim domaćim i stranim časopisima. Bavi se književnom kritikom, a autorica je i dokumentarno–eksperimentalnih filmova Tihi rubovi (2019.) i Dan antifašizma (2019.) u suautorstvu s Damirom Radićem. Članica je Hrvatskog društva pisaca (HDP) i Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti (HIDK). Urednica je i voditeljica književno–kulturne tribine KAČ na Učiteljskom fakultetu.

Damir Radić (Zagreb, 1966.), pjesnik, filmski autor, filmski i književni kritičar. Objavio zbirke pjesama Lov na risove (1999.), Jagode i čokolada (2002.), Pokopana tajna (2010.), Ranije (2019.), Zarazna zona (koautorstvo s Andrijanom Kos Lajtman, 2021.), Kao život sam (2021.), roman Lijepi i prokleti (2007.) te knjigu filmskih kritika/eseja Milenijsko kino — film na početku 21. stoljeća (2018.). Autor niza dokumentarnih, eksperimentalnih i igranih filmova, uključujući dugometražni igrani Posljednji dani ljeta (2019.) i dugometražni dokumentarni Prozori (2021.). Diplomirao povijest i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Nikolina Todorović rođena je 1995. u Sarajevu. Književna je komparatistica, pjesnikinja i književna kritičarka. Dobitnica je nagrade »Mak Dizdar« koju dodjeljuje književna manifestacija »Slovo Gorčina« u Stocu za najbolju prvu neobjavljenu knjigu pjesama. Pjesme su joj prevođene na engleski, francuski, ruski i gaelski. Aktivno piše književne kritike, osvrte, komentare i analize za nekoliko domaćih i regionalnih portala i časopisa.

Ivan Šunjić rođen je 1990. godine u Mostaru. Magistar je hrvatskog jezika i književnosti. Objavljuje književnoteorijske, književnokritičke tekstove i eseje. Uže područje interesa su mu stilistika, feministička teorija i kritika, suvremena regionalna književnost, osobito poezija i esejistika.

Franjo Nagulov rođen je u Vinkovcima 1983. godine gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju poslije čega je završio studij knjižničarstva te hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio jedanaest zbirki poezije, dva romana i književnoznanstvenu studiju o pjesničkom opusu Branka Maleša. Objavljivao je u nizu relevanznih književnih časopisa te u emisijama »Šest minuta poezije u šest«, »Poezija naglas« te »Bibliovizor«. Zastupljen  je u više antologija te panorama. Dobitnik je ukupno šest nagrada za književnost te književnu kritiku.

Rajna Racz rođena je 1997. u Zagrebu. Trenutno studira Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Kazališnu i radijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radila je kao novinarka na portalu Ziher.hr u području izvedbenih umjetnosti te profesionalna debatantica u emisiji Ni da ni ne koja se emitira na Hrvatskoj radioteleviziji. Dosad je bila asistentica režije na brojnim predstavama, kao što su Eichmann u Jeruzalemu u režiji Jerneja Lorencija u Zagrebačkom kazalištu mladih (2019.) i Tko se boji Virginije Woolf? u režiji Lenke Udovički u produkciji Teatra Ulysses teatra (srpanj, 2019.). Godine 2018. režira performativnu izložbu u muzeju Mimara, Slavenska mitologija s kojom je sudjelovala i na Prague Quadrennial. U sklopu Akademije dramske umjetnosti režirala je predstavu Ona je samo došla telefonirati, prema motivima iz zbirke pripovijetki Dvanaest hodočasnika Gabriela Garcije Marqueza, a prema vlastitoj adaptaciji. Predstava je izvedena na međunarodnom kazališnom festivalu — Setkani Festival u Češkoj (travanj 2019.), Fist Festival u Srbiji (svibanj 2019.) i Vilnius International University Theatre forum u Litvi (svibanj 2019). Njena druga predstava Razmeđe podneva Paula Claudela izvedena je u lipnju 2019. godine u Teatru &td kao suradnja Akademije dramske umjetnosti i kazališta. Performerica je u performansu Time is out of joint — ispisivanje antifašističke poezije u režiji Olivera Frljića te u performansu Usmeni spomenik u režiji Anice Tomić i Queer udruge Domino (2019.).

Sanja Šakić završila je studije komparativne književnosti, francuskog jezika i književnosti, te južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Godine 2022. doktorirala je na temi Povijest u metafikciji — konfiguracija vremena u prozi Davida Albaharija (mentor izv. prof. dr. sc. Tomislav Brlek) na Poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na istom fakultetu. Vlasnica je obrta za pisanje sadržaja i marketing Text Shop.

Zvonimir Glavaš rođen je 1989. u Osijeku, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Na osječkom Filozofskom fakultetu završio je dvopredmetni preddiplomski te diplomski studij Hrvatskog jezika i književnosti i Povijesti, diplomiravši 2013. godine. Iste godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisuje Poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture, koji završava 2020., obranivši disertaciju naslovljenu »Književnost i književnoteorijsko u postmarksističkoj teoriji«. Od prosinca 2013. do listopada 2014. radio je kao asistent na zamjeni na Odsjeku za filologiju Učiteljskog fakulteta u Osijeku, a od listopada 2014. godine zaposlen je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na Katedri za teoriju književnosti. Primarno područje znanstvenog interesa mu je suvremena književna i kulturalna teorija.

Mirela Ramljak Purgar docentica je na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta u Osijeku, gdje predaje Teoriju umjetnosti. Opsežno je pisala o temama vizualne kulture prve polovice dvadesetog stoljeća i suvremenoj umjetnosti. Među njezinim objavljenim radovima je »Strategien der Ornamentierung. Einfühlungsdrang und Abstraktionsdrang in Das Cabinet des Dr. Caligari und in der Grafik von Ernst Ludwig Kirchner« (2019.), »Early Interactions of Static and Moving Images« (2021), zatim autorska knjiga Modrernizam slike. Ekspresionistička grafika i pogled kamere (2021) te urednička knjiga Umjetnost kao ideja. Konceptualne prakse u Hrvatskoj (2022).

Broj je uredila Ivana Rogar.

Ovaj broj časopisa objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Alena Begić rođena je 1997. godine u Njemačkoj, gimnaziju je završila u Bosni i Hercegovini, a živi u Sloveniji. Njezina priča »Selmin nišan« ušla je u uži izbor za nagradu Međunarodnog natječaja za kratku priču Lapis Histriae. S pričom »Iskopnici« osvojila je drugo mjesto na natječaju Festivala europske kratke priče te treće mjesto na natječaju za najbolju gorku priču Narodne knjižnice Vrbovec. Priče su joj objavljivane u više regionalnih časopisa. Završava magisterij iz filozofi je i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Vedran Buble rođen je u Splitu 1983. godine. Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, nakon čega radi kao sportski novinar. Petomjesečnim putovanjem po Južnoj Americi 2014. započinje svoju odiseju svijetom te će u sljedećih šest godina obići pedeset sedam zemalja. Sa svojih putovanja redovito piše putopise za portal Index.hr te održava putopisne tribine diljem Hrvatske. Roman Kaverna objavljuje 2017. godine.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Suzana Marjanić (r. 1969.) teoretičarka je umjetnosti performansa i kritičke animalistike. Diplomirala je kroatistiku i južnoslavenske filologije kao jednopredmetnu grupu znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirala 2002. godine na temi o Nodilovoj re/konstrukciji »stare vjere« Srba i Hrvata. Znanstvena je savjetnica u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, gdje su joj glavni interesi proučavanja teorije mita i rituala, kulturna i kritička animalistika te izvedbeni studiji. Objavila je četiri autorske knjige: Glasovi Davnih dana: transgresije svjetova u Krležinim zapisima 1914–1921/22. (2005.), Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas (2014.), Topoi hrvatskoga performansa: lokalna vizura (2017.) i knjigu Cetera animantia: od etnozoologije do zooetike (2021). Suurednica je sedam zbornika radova, primjerice, Krležin EU/ropski furiosum (2016.) s Bojanom Koštićem, Ekofeminizam: između ženskih i zelenih studija (2020.) s Goranom Đurđevićem i Mačkozbornik: od Bastet do Catwoman (2022.) s Rosanom Ratkovčić.
Vanjska je suradnica Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Zadru (kolegiji: Antropologija životinja, Teorije rituala) i Odsjeka za kroatologiju na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (kolegij: Miroslav Krleža). Za knjigu Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas dobitnica je Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA i Državne nagrade za znanost. Živi u Zagrebu s Robertom Francisztyjem i mačkama (Moby/ Frankenštajn, Oskar, Patrick, Pirgo, Amy/Tomy, Ubu, Gregor i Koza — svi smo tu unatoč svemu — od lokalne i globalne ekonomske, političke i mentalne krize do globalne pandemije).

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Mirela Müller diplomski studij pedagogije i njemačkog jezika i književnosti završila je 2007. godine na Sveučilištu u Zadru, a Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij iz društvene znanosti, polje pedagogije, završila je 2013. godine na Sveučilištu u Zagrebu. Usavršavala se na Sveučilištu u Bielefeldu, Fakultät für Erhiehungswissenschaft, Sozialpädagogische Fortbildunginstiut Potsdam (SFBB), Institut für Weiterbildung, Bern, Technische Universität Berlin, Institut für Sprache und Kommunikation te na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mariboru. Na Filozofskom fakultetu u Splitu zaposlena je na Odsjeku za njemački jezik i književnosti. Članica je brojnih programskih i organizacijskih odbora međunarodnih skupova. Dobitnica je nagrade Fortbildungistituta Berlin–Brandenburg i Medienwerkstatt Potsdam — Kreativ und kritisch mit Medien leben, Sveučilište Potsdam i Fortbildungistituta Berlin, 2010. Članica je EU društva Klicksafe — Die EU Initiative für mehr Sicherheit im Netz (Landeszentrale für Medien und Kommunikation (LMK) Rheinland–Pfalz), Ludwigshafen, Njemačka, i članica njemačke zajednice Zemaljska udruga podunavskih Švaba u Osijeku. Do sada je objavila sedam autorskih knjiga, od toga dvije samostalno i pet u suautorstvu. Sudjeluje na domaćim i međunarodnim konferencijama, objavljuje znanstvene radove u domaćim i stranim časopisima. Područje znanstvenog interesa: interdisciplinarno područje (pedagogija, interdisciplinarne humanističke znanosti), metodika njemačkog jezika, hibridno učenje stranih jezika, multimedijska didaktika, jezično–pragmatične teorije u interkulturalnom podučavanju jezika.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Iva Ušćumlić autorica je romana Duhovi (Zagreb, 2013.) i Omara (Zagreb, 2017). Rođena je 1977. godine u Zagrebu, gdje karijeru započinje kao novinarka. Danas radi u marketingu i komunikacijama.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba

Knjiga Intelektualac, a s podnaslovom Čovjek u pitanju, pisana je kao stanovito istraživanje nastanka i povijesti pojma intelektualac. Taj neolgizam smislio je početkom 19. stoljeća socijalist i utopist Henri Saint–Simon, ali počinje ga se upotrebljavati tek samim krajem toga stoljeća. Dugo zatim traje i otpor njegovoj upotrebi, jer su, na primjer, Francuzi smatrali da je neupotrebljiv, budući da je ta riječ izvedena iz „lošeg francuskog“. Unatoč mnogim i raznim značenjima, pa i sadržajima, intelektualac postaje pojam koji trajno opstaje, a interpretiran je na različite načine. Na primjer, opisan je trima znanstvenim definicijama: „Autonomnost intelektualca ne pripada moći (ideološkoj, političkoj, financijskoj…), nego istini. Idealni intelektualac jest onaj koji hoće i koji se zna upustiti u rizik istine. Angažiranost intelektualca utoliko je značajnija ukoliko je ona za njega riskantnija“. U drugoj polovici 20. stoljeća dolazi, međutim, i do niza raznih problema koji se množe oko pitanja „Čemu još intelektualci?“ U drugome dijelu ove knjige, a nakon analize Matoševih i Krležinih stavova, središnja pitanja na tu temu odnose se na tekst „Deklariramo se kao grupa“ iz 1960. Tu se analizira dvojstvo komunizam/socijalizam, kojim je pojam intelektualac zamijenjen pojmom disident. Ujedno se otvaraju i pitanja u vezi pojma disident i njegovih važnih značenja

Vjeran Zuppa rođen je 26. siječnja 1940. u Splitu. Gimnaziju i Filozofski fakultet završio u Zagrebu gdje je i doktorirao na Filozofskom fakultetu s temom Pojam dramaturgije u 20. stoljeću. Radio je 1964–1966. kao upravitelj Galerije Studentskog centra; 1966–1977. bio upravitelj i dramaturg Teatra Itd.; 1977. direktor dramskog programa Splitskog ljeta; 1977–1979. urednik biblioteke Studentskog centra; 1979–1984. radio na mjestu glavnog urednika Grafičkog zavoda Hrvatske; 1980–1984. dramaturg HNK Split; umjetnički ravnatelj Zagrebačkog kazališta mladih 1988–1990. Bio je (2013.) savjetnik u HNK Split. Od 1981. na Akademiji dramske umjetnosti nastavnik je predmeta: Sociologija kulture. U zimskom semestru 1984/85. bio je izabran za docenta na Odsjeku dramaturgije. Kolegij: Dramatologija. Član Društva književnika Hrvatske od 1963, član PEN–a od 1969., član Hrvatskog društva pisaca od 2003. Urednik Kulturne rubrike Studentskog lista 1960–1961. Urednik u časopisu Razlog 1961–1967. Urednik u tjedniku Telegram 1969–1971. Urednik časopisa Teka 1972–1975, a kraće vrijeme i Novi Prolog. Urednik časopisa Teatar i teorija na ADU, a kratko urednik i u časopisu Frakcija. Uređivao je biblioteke časopisa Razlog, Teka, te biblioteke Zora, Teka, Niz u izdavačkom poduzeću GZH. Godine 1993. pokreće s piscem i pjesnikom Albertom Goldsteinom i Nikšom Župom izdavačku kuću Izdanja AntiBarbarus. Objavljuje književne kritike, eseje i razne oblike teorijskih i znanstvenih radova od 1959. Antologiju mlađe hrvatske poezije (izbor i predgovor) pod naslovom Pjesnici objavio je 1962. Godine 1966. objavljuje knjigu eseja o suvremenim pjesnicima Isprika za pjesmu, a 1969. prijevod knjige G. Bachelarda Plamen voštanice s pogovorom. S Antom Stamaćem, od 1969. do 1972. sastavlja, komentira i prevodi knjigu Nova evropska kritika (I–III). Objavio je 1970. knjigu književnih kritika o poeziji slovenskoj, hrvatskoj i srpskoj, pod naslovom Lirika i navika; 1974. Slučajnu panoramu hrvatskih pjesnika, vrstu zbornika poezije svoje generacije; 1976. poemu Prijatelj Silvestar. Godine 1978. u celjskom Narodnom gledališču igran je njegov scenski projekt Floria Tosca, Prolog i Epilog, koreodrama u stihovima i u prozi. 1988. objavljuje poemu Život i smrt lovca Luke, grafičku mapu u zajednici sa slikarom D. Jelavićem. 1989. objavljuje studiju o teorijskom radu dr. B. Gavelle: Uvod u fenomenologiju suvremenog hrvatskog glumišta, ili: Štap i šešir. 1995. objavio studiju gramatike dramskog teksta, Uvod u dramatologiju, knjigu koja je objavljena i na makedonskom: Voved vo dramatologijata (2001.) i na francuskom jezika Introduction à la dramatologie (2004.). 1997. objavio je pjesmotvor De rationes communi. 2000. objavio je Bilježnicu, ogled o europskim i nacrt hrvatske kulturne politike, koji je 2001. objavljen i na engleskom (Notebook). 2004. objavljuje dramatološku knjigu Teatar kao sholé. 2007. objavljuje knjigu »razgovora uglavnom o politici« Ispruženi jezik. S francuskoga i talijanskoga prevodi teorijske spise, poeziju i dramske tekstove: Ionesca, Becketta, Milosza, Lanouxa, Foucaulta, Derride, Bachelarda, Wahla, Valérya, Apollinaira, Mallarmea, Bretona, Saint–John Persa, te brojnih drugih francuskih i talijanskih pjesnika i teoretičara. Zastupljen je u značajnim antologijama jugoslavenskog eseja D. Kiša, J. Pogačnika, hrvatske poezije i esejistike, F. Zagoričnika, Z. Mrkonjića, B. Hećimovića, M. Šicla, itd. U vremenu kada je bio upravitelj i dramaturg zagrebačkog Teatra Itd, taj je teatar osvojio pedesetak internacionalnih, nacionalnih i gradskih nagrada. Eseji, pjesme, drama, prevođeni su na brojne svjetske, slavenske, a i na mađarski jezik. Dobitnik je više književnih nagrada. 2000. godine International Biographical Centre, Cambridge, uvrštava ga u knjigu 2000 Outstanding Scholars of the 2oth Century s obrazloženjem »in honour of a an outstanding contribution in the field of dramatology«. Na Akademiji dramske umjetnosti bio je direktor, predstojnik Odsjeka za dramaturgiju, pročelnik Katedre teorije, prodekan i dekan. Sveučilište u Zagrebu 2011. izabire ga u počasno zvanje professor emeritus.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba